Jeffrey Goldberg - Obama: Vanjskopolitička doktrina

Američki predsjednik govori o svojim najtežim odlukama o ulozi Amerike u svijetu.

Tekst Jeffreyja Goldberga objavljen je u travnju 2016. godine. Već nekih pola godine kasnije, čitav niz zaključaka i analiza izgleda pregažen vremenom.

Izborom Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Država, dogodio se vjerojatno najdramatičniji obrat u američkoj vanjskoj politici u povijesti još uvijek jedine svjetske supersile – dramatičniji i od obrata 2008. godine koji je nastupio Obaminim izborom nakon osam godina Georgea W. Busha.

Sve ono što je predsjednik Obama naveo kao najvažnija međunarodna postignuća svoja dva mandata već je propalo ili je pred kolapsom (Sporazum o Transpacifičkom partnerstvu, Pariški sporazum o klimatskim promjenama, dogovor s Iranom po pitanju nuklearnog naoružanja, otvaranje odnosa s Kubom, politika prema Bliskom istoku, pad Alepa i dr.).

Ipak, niz aspekata Goldbergove priče fascinantniji je od činjenice da će vanjskopolitičko naslijeđe Obaminog predsjednikovanja nestati i prije prvog dana mandata Donalda Trumpa. Iz naše hrvatske i europske perspektive, vrijedilo bi izdvojiti dvije stvari. Prvo, Europa je u Obaminom poimanju globalne politike očigledno od trećerazredne važnosti. Drugi aspekt Obamine vanjskopolitičke doktrine koji iz naše perspektive vrijedi izdvojiti jest njegova konzistentna fokusiranost na američke nacionalne interese. Pri tome je iznimno zanimljiva njegova fasciniranost administracijom Georgea H. W. Busha i pogotovo Bushovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Brentom Scowcroftom.

Dok se Obamina vanjskopolitička doktrina može nazvati mješavinom realizma i internacionalizma, Trumpova vizija američke uloge u svijetu jest politički realizam na steroidima – i to politički realizam s iznimno usko i kratkoročno definiranim američkim nacionalnim interesima. U takvoj konstelaciji snaga, stiješnjena između dvaju mogućih novih partnera u Washingtonu i Moskvi koji dijele slične poglede na svijet, Europa – a s njom i Hrvatska – nalazi se pred suštinskom prekretnicom. Ili ćemo smoći snage i riješiti vlastite unutrašnje slabosti i probleme – ili ćemo na svjetskoj pozornici postati skupina potpuno beznačajnih, atomiziranih društava, zarobljenih u atavizmima prve polovice dvadesetog stoljeća.