John Street - Masovni mediji, politika i demokracija

Za vrijeme Demokratske konvencije Al Gore je na pozornici strastveno poljubio svoju ženu. Slika toga trenutka pojavila se posvuda. Možda je par obuzela iznenadna želja da jedno drugom izraze ljubav - upravo tada i tamo, na podiju, ispred svih televizijskih kamera i fotoreportera? Možda je Bili Clinton jednako tako osjetio iznenadnu potrebu da zasvira saksofon u emisiji Arsenio Hali Show, baš kao što je premijer Tony Blair osjetio da bi bilo lijepo pozvati Noela Gallaghera iz grupe Oasis i nekolicinu drugih zvijezda showbiza na piće u Dovvning Street, kućni broj 10? Ili kao što su možda, samo možda, Gore i njegovi savjetnici odlučili da trebaju stvoriti dojam da potpredsjednik nije dosadan, uštogljen čovjek kako se ponekad čini; možda su se Clinton i Blair nadali da će zbog svojih postupaka izgledati "popularni" ili "u doticaju s pravim stvarima" ili čak "cool"7 To su teme koje ulaze u područje vođenja moderne političke kampanje: izgraditi pravi imidž, uspostaviti prave veze (sa slavnima), osigurati da se i jedno i drugo pojavi u večernjim vijestima ili na naslovnicama sutrašnjih novina. Ta praksa nije ograničena na SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo - Nelson Mandela pozdravio je Spice Girls, Boris Jeljcin je pjevao na ruskoj televiziji.