Žanr | Publicistika - Politika - Popularna znanost |
Izdavač | Fakultet političkih znanosti |
Prevoditelj | Mirjana Paić Jurinić |
Vrsta uveza | Meki |
ISBN13 | 9789536457205 |
ISBN10 | 9536457202 |
Godina | 2003 |
Broj stranica | 292 |
Format | 21 cm |
Obavijest | knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Politološka studija o civilnom životu na primjeru regija u Italiji. Studija je rezultat teorijskih i terenskih istraživanja, a namjera je autora pridonijeti razumijevanju djelovanja demokratskih institucija te istražiti kako formalne institucije utječu na praksu politike i vlade. Metoda istraživanja je empirijska: želi se ispitati u kojoj mjeri djelotvornost neke institucije ovisi o društvenoj, ekonomskoj i kulturnoj okolini.
Ova knjiga istražuje neka temeljna pitanja o civilnom životu na primjeru regija u Italiji. Napisana je s dvjema vrlo različitim vrstama čitatelja na umu - onima koji sa mnom dijele opčinjenost istančanostima talijanskog života i onima koji je ne dijele, ali im je stalo do demokratske teorije i prakse.
Samo istraživanje započelo je u razgovorima s Peterom Langeom i Pete-rom Weitzom u proljeće 1970, kad smo sva trojica u Rimu istraživali različite aspekte talijanske politike. Neočekivano, talijanska je vlada pristala prihvatiti dugo zanemarivanu ustavnu odredbu vezanu za regionalne vlade. Budući da je te nove institucije trebalo izgraditi od djelića u svakoj od različitih regija Italije, eksperiment je ponudio neobičnu prigodu da se krene s dugoročnim, sustavnim proučavanjem načina na koji se institucije razvijaju i prilagođavaju svojoj društvenoj okolini. Da sam znao, međutim, da će istraživanje koje je uslijedilo potrajati gotovo četvrt stoljeća i da će me na kraju dovesti do toga da se bavim teorijom igara i srednjovjekovnom poviješću, nisam siguran da bih se u to upuštao.
Uz ohrabrenje pokojnoga profesora Alberta Spreafica i s financijskom potporom Michiganskog sveučilišta, ujesen 1970. vodio sam inicijalnu anketu među novoizabranim vijećnicima u nekoliko regija duž poluotoka. Kasnije, kad sam se vratio u Ann Arbour, počeo sam te intervjue analizirati uz pomoć dvoje talentiranih mladih kolega, Roberta Leonardija i Raffaelle Na-netti. Godine 1975, kad je bila izabrana nova kohorta vijećnika, Bob i Raffi su počeli raditi na fakultetima, na političkim znanostima odnosno urbanom i regionalnom planiranju. Dogovorili smo se da udružimo snage i provedemo drugi val intervjua, formalizirajući tako jednu blisku, dugu i produktivnu suradnju.