Istranin u Rimu : prvi hrvatski veleposlanik Istrijan u Italiji (2001-2005)

’Drago Kraljević, srećom po čitatelja (kulturu, povijest, diplomaciju, Hrvatsku i Italiju...), osmjelio se, regbi po najboljem uzorku i primjeru fiction-faction literature, upustiti u pisanje vlastitih pogleda i sjećanja iz diplomatske službe, na prostrana polja povijesti (historia magistra vitae), ali i slobodnog autorskog rasuđivanja i prosuđivanja dugovječno zapletenih, prepletenih i sa pletenih jadranskih odnosa, romansko-slavenskih odnosa, hrvatsko (slovensko, južnoslavensko) talijanskih odnosa. Rezultat je toga ovo drugo izdanje, dopunjeno i prošireno, njegove dragocjene knjige, za Hrvatsku, za Italiju; jer ovo je sočni historijsko-politički baedeker rijetke objektivnosti, koliko i beletristički bonbon ambasadora dobre naobrazbe i literarnih nagnuća. I zato je ovo djelo ponajprije prvorazedna romansirana i essayizirana jadranska kronika. Napose, Kraljevićeva je knjiga iznimno andragogična, a i pedagogična dvojako – koliko za školsku mladež (školski sustav morao bi ju uvesti u nastavni program!), toliko, i još više, za “odrasle“ čitatelje; rekoh “odrasle“, jer na Jadranu i oko Jadrana, kada se povede riječ o MARE NOSTRUM, ne pita se CUJUS, NOSTRUM, CUJUS? – NAŠE, ČIJE TO NAŠE? Jer tamo još od rimsko-ilirskih ratova, pa zatim od pape Grgura i potom Rižanskoga spisa, prvih naseljavanja Slavena, pa do rituala duždevskog vjenčanja Serenissime s Jadranom, kad kažemo Jadran Naše More, mislimo naše hrvatsko, naše talijansko more. Mislimo to i tako, i tako pišemo i djelujemo stoljećima: literati, znanstvenici, političari... Dakako, osim prosvijetljenih umova s ovih obala, kakvi su bili Niccolo Tommaseo ili Angelo Vivante ili Enzo Bettiza ili Fulvio Tomizza. Kraljevićeva je knjiga, stoga, pravi, rijedak biser iz jadranske školjke, biser toplog sjaja za sve ljude na obalama...’’ Iz predgovora Milan Rakovac (REX)