Kristina P. Andrić - Ime i identitet u književnoj teoriji

Knjiga "Ime i identitet u književnoj teoriji" nastala je na temelju doktorskog rada "Ime i pitanje identiteta u književnoj teoriji" u kojem se pokušava se rasvijetliti veza između pojmova imena i identiteta te pozicionirati taj suodnos u djelokrug suvremene književne teorije.
Jedan od središnjih smjerova istraživanja u različitim suvremenim humanističkim disciplinama, tako i u književnoj teoriji, tiče se tvorbe identiteta i s time povezanih problema identifikacije i prirode subjekta. Priključivši se toj struji, u ovoj knjizi autorica dovodi u vezu dva naslovna pojma - ime i identitet - te njihov suodnos pokušava pozicionirati u djelokrug suvremene književne teorije kao pluralnog znanstvenog polja. 
Kroz sučeljavanje različitih suvremenih teorija, ali i njihovim sučeljavanjem s tradicijom, ovo istraživanje teži pridonijeti rasvjetljavanju veze između koncepcije imena i tvorbe identiteta te možda pokrenuti rasprave o tom pitanju i njegovu značenju u domaćoj znanosti.
Oslanjajući se na antiesencijalističku koncepciju koja identitet poima u smislu privremene stabilizacije značenja, neprekidne izgradnje i prevladavanja koje se obavlja kroz interakciju s drugima, polazište ove rasprave nalazi se u procesu poznatom pod nazivom "obrat k jeziku" , a kojim jezik postaje povlašten medij za stvaranje i prijenos značenja pa i uspostave identiteta. 
Najočitiji jezični modus odvijanja procesa tvorbe identiteta postiže se kroz davanje i korištenje imena. U radu se pokazuje kako je svaka od navedenih teorija na specifičan način razradila problem suodnosa imena i identiteta. 
Imena u društvu funkcioniraju u onoj mjeri u kojoj funkcioniraju u jezičnim igrama: u njima ona djeluju kao već utemeljena, iako su kroz čin imenovanja ujedno neodlučivo opisana i proizvedena. Samo imenovanje predstavlja dio procesa prihvaćanja pojedinca u neku kulturnu, religijsku ili drugu zajednicu, ali također može predstavljati i dio procesa isključenja iz zajednice. Imenom se pojedinac ne može opisati ; ime je "prazni označitelj" lišen veze s ikakvim preciznim sadržajem, ali je ime važno jer njime subjekt biva konstituiran i ovjeren u pripadajućoj društvenoj zajednici.