Boris Perić, Tomislav Pletenac - Fantastična bića Istre i Kvarnera

 Bez obzira na to što se čini kako je publika ovakvih naslova iznimno ograničena, njihova je funkcija unutar povijesti od iznimne važnosti. Oni pokazuju kako prošlost nije okamenjeni relikt na kojega se sa srcem punim ponosa možemo pozivati u 'kriznim vremenima', već pokazuju aluzivnu prirodu činjenica i interpretacija nad kojima se kakvo samorazumljivo tumačenje ne može provesti. (Matko Vladanović, booksa.hr)

Tko su Štrige i štriguni, kako mori mora i zašto, zapravo, valja zamijeniti mjesta cipelama kad vas orko ponese put noćnog neba? Kako liječi krsnik, na koga reže psoglavci i tko je uistinu iskopao mračnu Pazinsku jamu? Pučka uobrazilja, krcata strahovima i pritajenom čežnjom, ostavila je posvuda svoje crne tragove, ali malo gdje na tako osebujan način kao u bajkovitim predjelima Istre i Primorja. Stoljeća nedaća i nemoći pred vječitom zagonetkom svijeta, natopljena neprestanim srazovima i stapanjem kultura, dala su tim prostorima jedinstven štih, koji se, dakako, mjerodavno odrazio i na šaroliku galeriju osebujnih noćnih likova, kakvih se u svojim knjigama ne bi postidio ni poznati "otac Drakule" Bram Stoker, ukoliko se na ovaj ili onaj način nije njima i nadahnjivao, kao što su to radili i mnogi naši pisci, od Mate Balote do Vladimira Nazora. Najpoznatiji vampir, čije je krvave ugrize legenda ikad zabilježila u tamnom srcu Istre, svakako je Jure Grando, no, rekao bi Borges, there are more things. Od tajnovite duhovine, maglovitog demona čije fluidne ralje proždiru nekrštenu djecu, do mrkog gvozdenog baziliska, koji na trsatskoj Gradini čuva svoju jezivu tajnu, paleta nesvjesne jeze kao da nema kraja. A kraja, razumije se, nema ni fascinacija njenim kreaturama, nastanjenim na krhkoj granici fikcije i zbilje, gdje iskešeni očnjaci iskonskog straha i dalje neumorno vrebaju zalutale noćne namjernike.