Joseph Stiglitz - EURO - Kako zajednička valuta ugrožava budućnost Europe

Kako zajednička valuta ugrožava budućnost Europe. Na slavnom samitu Europske unije 1992. godine u Maastrichtu, gdje su usvojene ključne smjernice o daljnjoj izgradnji europskog jedinstva, donesena je i načelna odluka da se uvede i zajednička europska valuta. Prve konkretne mjere počele su se usvajati već 1993. godine, a 15. prosinca 1995. godine na samitu Europske unije u Madridu donesena je odluka da će se nova valuta zvati euro. Usvojen je i tehnički scenarij o načinu uvođenja eura. Bilo je tada predviđeno da će proces uvođenja početi 1999., a završiti do 2002. godine.

Američki ekonomist i nobelovac Joseph Stiglitz već niz godina oštar je kritičar zajedničke europske valute eura, posebno načina na koji je ta valuta uvedena te načina na koji se europski političari odnose prema njoj. O tome je često pisao i govorio, a sada je svoja razmišljanja o tome što je glavni problem eura skupio u knjizi koja je izazvala veliku pozornost stručne, ali i šire javnosti. Stiglitz smatra da euro na sadašnji način ne može funkcionirati te da može uništiti Europsku uniju.
Po njegovu mišljenju jedna od najvećih snaga Europe jest njezina raznolikost, ali to predstavlja veliki problem za euro jer ta raznolikost traži da se valuta u raznim dijelovima Europe ponaša različito, već prema lokalnim potrebama. No kod zajedničke valute kamatne stope moraju svugdje biti jednake, a to znači da pojedine države ne mogu te stope mijenjati prema potrebama svojih ekonomija. Zbog toga je nužno imati institucije koje će svojim djelovanjem pomoći državama kojima zajednička politika eura ne odgovara, a Europa je uvela euro, iako istodobno nije formirala te institucije.
Kriza eura istodobno je i politička i ekonomska jer se te dvije stvari ne mogu odvojiti. Euro je uveden na temelju neoliberalnog shvaćanja da tržišta uvijek djeluju efikasno, a to je političko, a ne ekonomsko razmišljanje. Euro je uveden na brzinu, nepotrebno rano, jer nije bilo stvarne potrebe da se njime riješe neki ekonomski problemi. Uveden je zato što su europski vođe vjerovali da će euro potaknuti rast. No ti političari nisu imali snage – kada su uvodili euro – istodobno uvesti potrebni sustav integrirane fiskalne unije unutar koje će institucije eurozone rješavati krize što ih euro izaziva u pojedinim zemljama. Zbog nedostatka tih institucija euro stalno rađa krize. Za taj problem postoje samo dva rješenja: ili uvesti nove propise i institucije koje bi euro pretvorile u uistinu zajedničku valutu s jedinstvenom europskom politikom ili treba euro ukinuti.