Živko Kustić - Don Jurina pisma

Živko Kustić (1930.), dugogodišnji glavni urednik „Glasa Koncila", grkokatolički svećenik i teolog, vrstan propovjednik i pastoralni djelatnik, legenda hrvatskoga katoličkog novinarstva, najdugovječniji naš kolumnist koji u svojini tekstovima, „jutarnjim propovijedima" primjerice, redovito prelazi granice dnevne, trenutačne, novinske važnosti i svjedoči vlastitu vjeru u konkretnom i prepoznatljivom hrvatskom kontekstu, ma o čemu pisao, bili to osvrti na svakodnevna evanđeoska čitanja, bili to komentari uz pojedine crkvene blagdane, svece ili crkvena zbivanja ili društveno--politički problemi, usko povezani s katoličkim vjerskim svjetonazorom. U „Glasu Koncila" gotovo trideset godina pisao je nepotpisane redakcijske komentare u kojima je promišljao aktualna pitanja iz života Katoličke crkve u doba komunizma, osvrćući se na različite probleme koji su pritiskali slobodu vjeroispovijesti, položaj vjernika, svećenika i laika, u okvirima socijalističkoga samoupravnog socijalizma i javno proklamiranoga ateističkog svjetonazora u hrvatskom i jugoslavenskom društvu, komentare koji su sedamdesetih i osamdesetih godina bili otvoreni izazov tadašnjem političkom establishmentu. Kao pokretač raznih inicijativa (osnutak Kršćanske sadašnjosti, vjeronaučne olimpijade, „Maloga Koncila", utemeljenje Informativne katoličke agencije — IKA-e i dr.), Kustić je bitno zadužio cjelokupno hrvatsko društvo nastojeći evanđeoske vrijednosti ucjepljivati u svaku poru našega društvenoga, gospodarskog, političkog i kulturnog života. U knjizi Don ]urina pisma u kojoj se objavljuje manji izbor iz njegove tridesetogodišnje rubrike Pismo seoskog župnika, koju je potpisivao pseudonimom Don Jure, svjedoci smo njegovoj kontinuiranoj zanimljivosti, dosljednosti, poštenju, jasnoći, uvjerljivosti, vjerodostojnosti i aktualnosti u pisanju odmjerenih, ali subverzivnih ironičnih i satiričkih tekstova/pisama za čije je pisanje neposredne poticaje pronalazio u raznim novinama i glasilima s tadašnjih jugoslavenskih prostora, u tzv. teoriji i praksi samoupravnoga socijalizma, u svakidašnjem životu, razglabajući o temama odnosa religije i komunističke vlasti. Svako pismo na poseban način govori o ozračju u kojem se nalazilo ondašnje hrvatsko (jugoslavensko) društvo, posebice Crkva i vjernici, svjedoči o blistavoj polemičkoj snazi kojom se suprotstavljao apologetima ideološkog totalitarizma u svim područjima društvenog života. Riječju, posrijedi su tekstovi koji tvore kronologiju prošlosti, ali izvrsno zrcale našu sadašnjost. Zivko Kustić rijedak je primjer novinara i publicista u kojem se tako čvrsto isprepleću vještina i strast, kompetencija i vjera, mudrost i tolerancija.