Anto Baković - Batinama do oltara

Usvojoj mladosti don Anto Baković četiri je puta bio optužen i osuđen ukupno na deset godina i tri mjeseca zatvora. Prošao je divizijski zatvor u Leskovcu, Vojno-istražni zatvor u Nišu, KPD Niš, KPD Zenica, Centralni zatvor Sarajevo, Okružni zatvor Travnik i KPD Foča. Potpuno nevin, proveo je cijelu mladost po Titovim zatvorima. Na prvu robiju poslan je zbog obrane Stepinca, drugi, treći i četvrti puta zatvaran zbog svećeničkih aktivnosti, rada s djecom i mladeži te spominjanja imena Hrvat! Napominje da ništa nije radio ni govorio protiv ondašnje države i Tita! Nikakvom se politikom nije bavio, a najbolje godine mladosti proveo je po Titovim zatvorima.

Katolički svećenici masovno su i nemilosrdno likvidirani tijekom tzv. "oslobođenja" hrvatskih mjesta i gradova krajem Drugog svjetskog rata, primjerice Dubrovnik i Daksa, Široki Brijeg, Krapina i Macelj. Tijekom 1945. započinju poslijeratna montirana suđenja svećenicima kao suradnicima okupatora, a najpozantiji je sudski proces zagrebačkom nadbiskupu Stepincu. Životni put mladog Bakovića određuje sličan sudski proces njegovom župniku. Vlč. Ivan Čondrić, katedralni župnik u Sarajevu, bio je krajem 1945. optužen na smrt strijeljanjem zbog toga što je držao đačku misu. Kad su ga početkom 1946. vodili na strijeljanje dječak Anto Baković je plakao. A župnik Čondrić mu je poručio: "Anto ne plači, nego me zamijeni". Tako je autor knjige Batinama do oltara svoj svećenički poziv dobio na partizanskom sudu.