Đuro Vidmarović - Putovanja i sjećanja

Opći naslov putopisne knjige Đure Vidmarovića "Putovanja i sjećanja", naoko sluti tek poneku putnu bilješku, ili pokoje sjećanje kratko ispisano na razglednici njegova književnog stvaralaštva. No bez dvojbe, poglavlja od domovinskih do europskih i prekooceanskih vidika, do Sjedinjenih Američkih Država sve do Australije - više su od literarnim uresima oblikovane informacije. I dobro da je tako.
Uostalom, nisu li suvremene komunikacije nekada slikom i riječju bogate putopise, svele na opću, uglavnom primamljivu, potrošački orijentiranu vizualnu poruku. Dakako da u knjizi ima i tog suvremenog pristupa, jer joj sadržaj ne bi bio ovodobna zbilja, ali tekstovi prije svega nose ljepotu iskonski ispričanog neponovljivog događaja. Osjeća se ono nešto iznad, u zraku, a opet neobično duboko, temeljito proživljeno. Primjetno je naglašeno, kako bi govorio putopisno nenadmašni Matko Peić (1923-1999), da se ono neobično događa u običnom viđenju, ako snagom prorade sva osjetila, jer upravo njihova ukupnost krije doživljajnu čistoću rukopisa s puta. Sveprisutna je tu i poruka zavičajnim prostorom Vidmaroviću bliskog Josipa Badalića (1888-1985) u knjigama "Prašina s puta" i "Moslavačke razglednice". Spojivši rodnu Moslavinu i zapamćenja ratnog zarobljenika, ali i uglednog profesora na katedrama svjetskih sveučilišta - od ruske zime, do Himalaje i životne filozofije američkih Indijanaca, Badalić je poučio o životu dalekih strana, ali i poručio - nikako i nikada ne zaboraviti korake na tlu vlastite domovine. Vidmarovićeva knjiga putopisa na istom je tragu.