Luciano Lago - Stare karte Jadrana

Bilo gdje se na otvorenom okrenuli u krug, promatrajući krajnje točke gdje se prividno spaja nebo sa zemljom, vidjet ćete horizont, tu kružnu plohu isprekidanu planinama i dolinama.
U težnji da zapamti što više dijelova tog horizonta, čovjek je posegao za stvaranjem i upotrebom raznih metoda i sredstava, uz pomoć čega je postupno stvarao manje više trajnu i točnu izvanjsku memoriju - SLIKU SVIJETA.
Ono što je bitno, jest njegova tendencija da sebe i svoj najuži okoliš stavi u sredinu kruga.
Skoro svaka kultura, a pogotovo moćne civilizacije imaju neki od materijalnih dolaza o toj težnji čovjeka da od percipiranog, odnosno promatranog krajolika u horizontu stvori zapis, crtež, sliku. Od onih prvih zapisa i slika horizonta u pijesku, na s vodo vima pećina, na keramičkim pločama, koži, kamenu i drugim nositeljima zapisa sve do su vremenih materijala kao npr. fotografski papir i u zadnje vrijeme satelitskog snimanja uz pomoć CCD chipa i zapisa i dorade informacija uz pomoć imago processinga na kompjuterima, kompjuterske animacije, 3D i stvaranja virtualne stvarnosti u kojoj se možemo dovesti u situaciju da prolazimo kroz prostor i tako ga pregledavamo i u njemu sudjelujemo, prošlo je na tisuće godina.