MIlan Prelog - SLAVENSKA RENESANSA 1780-1848

Slavenski preporod, ova velika i u svojim posljedicama dalekosežna pojava novovjeke evropske istorije, nije dosada u opsežnoj istorijskoj literaturi niti shvaćena niti ocijenjena kako treba. Slavenski preporod nema dosada ni detaljnog genetičkog prikaza u čitavom svom tečaju tako, da se pokaže, kako su iste osnovne sile i poticaji, ma da su izazvali u različitom sredinama za različitih prilika različite efekte, ipak imali jednu veliku i utjecajnu rezultantu: uzajamno zbliženje i uzajamno dublje poznavanje pojedinih slavenskih naroda. Ovo je zbliženje postalo osnovom savremene političke i kulturne solidarnosti dvaju naroda, čehoslovačkoga i jugoslavenskoga.
Dr. Milan Prelog imao je odvažnost, te je pokušao, da prikaže istoriju slavenskog preporoda, smatrajući ispravno njegovim završetkom (barem u prvom njegovom stadiju) slavenski kongres u Pragu g. 1848. Onaj tko znade kako je to velika zadaća, tko znade koliku golemu literaturu mora da pozna onaj, tko hoće da izvrši tu zadaću i kako je gotovo neiscrpiv rukopisni materijal, iz kojeg treba crpsti građu, taj će moći da pravedno ocijeni njegov rad. Dr. Prelog je u svom radu u prvom redu nakupio veliku množinu vrijednih fakata, crpenih iz korespodencije slavenskih preporoditelja, koja je u posljednje doba bila izdana naročito staranjem literarnih istorika i filologa, ali je dosada nije nitko tako temeljito iskoristio, kao što je to učinio on. Ali time se Prelog nije zadovoljio, nego je tražio još i sam nove, dosada neštampane podatke, upoznao se s bogatom literaturom, koja se odnosi na njegov predmet i napose još ekscerpirao i savremene časopise i novine. U tome, što je rezultate goleme literature, pisane u svim slavenskim i mnogim neslavenskim jezicima sabrao u svojoj knjizi tako daje prvi dao detaljnu cjelokupnu sliku slavenskoga preporoda i nadoknadio time tu literaturu, vidim glavnu cijenu njegove knjige. Mislim da će njegova knjiga postati neke vrste priručnom knjigom za sve one koji bi htjeli da u prikazivanju istorije slavenskoga preporoda nastave; i to bilo u detaljima ili u cjelini. Dašto da će čitalac tu naći daleko više negoli reprodukciju dosadašnje literature, budući da je autor njezine praznine mnogostruko ispunio materijalom, što ga je samostalno našao. To vrijedi i naročito za istoriju slavenskoga kongresa u Pragu 1848. Prelog je ovdje naročito djelatnost i pojavu Šafaf ikovu iznio u novom svijetlu i doprinio niz novih fakata obzirom na postojanje čehoslovačko-jugoslavenskog prijateljstva.
Kao istorijski radnik ne pripada Prelog onoj vrsti istorika, koji poletnim i privlačivim prikazom prostranih horizonata i komplikovanih suvislosli nastoje da osvoje Čitaoca, nego prije onima, koji stoje na stanovištu, da 'facta loquun-tur' tj. onima, koji skupljaju i marljivo nižu fakta za faktima, i jednostavnim njihovim sastavom, koji dašto pokazuje savršeno ovladavanje građe, hoće da postignu isti efekat kao onaj, koji nastoji sugerisati čitaocu svoje predodžbe vještim tumačenjem tih fakata.