Martin Špegelj - Sjećanja vojnika

Odlučivši se na pisanje ove knjige, želio sam što iscrpnije i sustavnije - na temeljuvlastitih sjećanja, bilježaka i dokumenata, te prisjećanja kroz razgovore sa suradnicima - prikazati ono za što držim da može biti općenito korisno za _ ustanovljivanje istine ozbivanjima koja duboko utječu na našu suvremenost i zaokupljaju našu javnost. Neumišljam da sam imao uvida u sve elemente koji su određivali tijek zbivanja, ali jesamimao prilike prisustvovati, pa i osobno sudjelovati u donošenju ključnih strategijskih procjena i odluka, kako u bivšem sustavu SR Hrvatske i SFR Jugoslavije, tako i u sustavuRepublike Hrvatske poslije višestranačkih izbora u proljeće 1990. godine.Istina, moje sudioništvo u tome ponajprije se ticalo vojne politike, ali narav obajudruštvenih sustava bila je takva da granica između vojne politike i sustava oružane sile na jednoj i opće politike države i društva na drugoj strani nije bila značajnije određena.Utoliko ni moja razmatranja nisu niti mogu biti strogo ograničena na čistu vojnu politikui, pobliže, na oružanu silu.Svoja shvaćanja, prijedloge i odluke nastojao sam argumentirano predstavljati i smirenoobjašnjavati, pa i onda kada sam izrijekom odbijan ili kada sam posredno doznavao da sumoji prijedlozi odbijeni.Ovo nije knjiga ni protiv koga iako će čitatelj u njoj lako prepoznati niz osoba koje bihmožda mogao nazvati svojim neprijateljima. Taj pojam namjerno sam izbjegavao osim uisključivo vojnom smislu, u području oružana nad-jačavanja, jer držim da mu u politici, u javnom sučeljavanju mišljenja, nije mjesto. U životu sam vidio i premnogo zla koje je proizišlo iz činjenice da su oni koji su imali vlast i moć držali neprijateljima sve koji sumislili drugačije.Iako svjestan da će čitatelja najviše zanimati prikaz ličnosti i događaja iz posljednjih petnaestak godina, odlučio sam izložiti cijeli svoj život, posebice vojnu karijeru, ne zatošto mislim da sam povijesna ličnost čiji svaki postupak mora biti ovjekovječen nego zbogtoga jer je i taj život zapravo argument, cjelina bez koje se ne može razumjeti ono što samzagovarao i činio potkraj osamdesetih i u početku devedesetih godina. Držim da mojetadašnje držanje, neovisno o tome kako će ga čitatelj vrednovati, prirodno proizlazi izsvih iskustava, susreta i spoznaja u djetinjstvu, mladosti i zrelim godinama.U vojnoj odori, s oružjem ili pod oružjem proveo sam više od pedeset godina. Nije to bioizbor iz osobne sklonosti. Životne želje bile su mi drukčije i nisam jedini kojemu su prilike sugerirale ili izravno odredile put drugačiji od željenoga. U Drugi svjetski rat,gotovo kao dječaka, odveo me splet okolnosti, a u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ostaosam u okolnostima u kojima se profesionalna vojna služba ukazala kao jedino rješenjeosobne i obiteljske egzistencije. Nisam, međutim, htio dopustiti da uslijed toga zapadnem u bezvoljnost ili gorčinu. Biosam i ostao uvjeren da i u nepovoljnim, čak beznadnim prilikama ima izlaza - rad istrpljenje, pa strpljenje i rad. Posvetio sam se svojoj struci. Sve moje vojne funkcije bilesu isključivo operativno-zapovjedne i nastavničke, nikad političke i ideološke, i obavljaosam ih u skladu s načelom da sam, kad sam već tu gdje jesam, svoje zanimanje dužanusavršiti do razina na kojima je vojnički posao relativno lako obavljati.