Andrej S. Andreevič - Rusi i Ukrajinci u oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske

Glavna svrha ove monografije jest cjelokupna i podrobna analiza službi i dužnosti imigranata iz istočne Europe (Rusa i Ukrajinaca) u redovima hrvatske vojske u razdoblju od 1941. do 1945. godine, a također i raznih poznatih biografija pojedinih vojnika.
U posljednja dva desetljeća u raznim zemljama bivšeg SSSR-a postoji povećani interes o temama povezanima s kolaboracionizmom građana SSSR-a i predstavnika raznih nacionalnih emigracijskih zajednica u razdoblju Drugoga svjetskog rata. Taj interes je prvenstveno evidentan u suvremenoj povijesnoj literaturi. Međutim, takva literatura je donekle problematična, jer se fokusira uglavnom na suradnju izbjeglica iz emigratskih sredina (ruske, ukrajinske, bjeloruske i dr.) s kolaboracionistima u redovima njemačkih oružanih snaga, te raznih nacionalnih jedinica za podršku koje su ustrojili Nijemci. Rjeđe su istraživači i povjesničari pred sebe postavljali zadatak razmatranja aspekata kolaboracionizma emigranata s vojnim i političkim rukovodstvom Trećeg Reicha u predratnom razdoblju. Isto tako, vrlo malo pozornosti su posvećivali temama o službi Rusa i Ukrajinaca u oružanim snagama savezničkih zemalja Njemačke. Dovoljno je napomenuti to, što se ne može imenovati gotovo niti jedna znanstvena monografija na ruskom ili ukrajinskom jeziku koja je u cijelosti posvećena toj problematici. Iznimka bi tome najvjerojatnije mogao biti samo rad ruskog povjesničara Sergeja Smirnova iz 2012. godine, tiskan u svega 70 primjeraka, te knjiga koja je izdana dvije godine kasnije, autora i ruskog istraživača Jevgenija Jakovkina, posvećena ruskim vojnicima u dalekoistočnoj vojsci Mandžukuoa.
Ruske i ukrajinske vojne osobe bile su u strukturama hrvatskih oružanih snaga tijekom cijele njezine povijesti. Mnogi od njih obnašali su dovoljno visoke i odgovorne dužnosti, posebno u strukturama ratnog zrakoplovstva i sanitetske službe. Vjerojatno neće biti pretjerano reći i to da su iskustva veterana I. svjetskog rata i Građanskog rata nesumnjivo bila od velike pomoći vojnim snagama Hrvatske. Iako mladi vojnici, često su se pokazali u borbenim okolnostima na najbolji način.
Posebno je pitanje o službi Rusa u redovima elitne Ustaške vojnice, za koju su vojnici i časnici prolazili rigoroznu selekciju po raznim elementima, uključujući i nacionalno-rasne kriterije. Mora se napomenuti kako se ne radi o nekim izdvojenim nacionalnim sastavima, kao što je to npr. bilo u analognim vojnicama njemačkih postrojbi SS-a, već o visoko kvalitetnim časnicima i vojnicima koji su se borili rame uz rame sa svojim hrvatskim sugrađanima, ne samo pod zapovjedništvom Hrvata nego su im i sami zapovijedali.
Sudbina tih vojnih osoba, koje su preživjele rat, bila je vrlo raznolika. Jedni su tiho preživjeli svoj vijek u socijalističkoj Jugoslaviji, drugi su bili likvidirani odmah po završetku rata, a treći su se raspršili po raznim zemljama svijeta, najviše u SAD i države Južne Amerike. Neki su bili više ili manje aktivni u društvenom životu svojih nacionalnih zajednica, a drugi nisu.