Slobodan Praljak - Ratno zdravstvo HVO : činjenice

Poštovane dame i gospodo, pripadnici saniteta HVO-a. Drage medicinske sestre, vozači, doktori...
Razlog nastanka ove tiskovine jesu ČINJENICE. Količina činjenica koje tiskamo uvjetovana je
cijenom tiskovine a Vi dobro znate kako to ide s novcima kada treba iznijeti na vidjelo ono što se
zbilja događalo u BiH 1991. – 1995. godine.
Kada sam davne 1993. jednom od mnogih PROMATRAČA iz raznih međunarodnih organizacija
rekao, prigovorio, pitao zašto rade na proizvodnji hrvatsko-muslimanskog sukoba i zašto produljuju
taj sukob, hladno mi je, nadmoćno i s imperijalne visine i sigurnosti odgovorio da će oni a ne mi,
oblikovati PRIČU, KAZU, MISAO, ISTINU o tom ratu i da će svaki naš pokušaj da tu istinu
promjenimo, biti uzaludan.
Nije da mu nisam povjerovao, radila je to njegova zemlja diljem svijeta stoljećima uspješno i s
mnogo većim zemljama i mnogobrojnijim narodima.
I kako je imao običaj govoriti dr. Franjo Tuđman “tako je to u tom i takvom svijetu”.
A kada jednom oblikuju mišljenje puka ili još bolje, kada ustoliče dva stava o osnovnim i temeljnim
ISTINAMA povijesti hrvatskog naroda, dva stava koji se do boli iskrivljuju, onda se može obaviti
posao zbog kojeg je to sve i rađeno. Može se jeftino kupiti banke i telekomunikacije, hotele i zemlju,
struju i vodu... A može se loviti i riba, koliko te volja i kako te volja.
Kada se sve to obavi na valjan i pravno uređen način, liberalan i demokratski, i kada prođe dovoljno
vremena jedni će u novim knjigama analizirati “guske u magli” a drugi će držati patetične i humane,
misaono-sladostrasne govore i u tim se govorima ispričavati INDIJANCIMA i INDIJAMA,
CRNCIMA i ČILEANCIMA, ABORIDŽINIMA i GRCIMA...
AFRICI se za sada neće isprićavati nitko. Prerano je.
Bilo je na početku srpske agresije na Hrvatsku i BiH nešto malo onih tzv. “Ustaša” koji su tražili da
se ide do DRINE i ZEMUNA. Njihov broj rastao je s kvadratom udaljenosti od bojišta. Najglasniji
su, vjerojatno, bili neki u Frankfurtu, uz pivo. Ali je isto tako točno da je spoznaja o tome što se zbilo
u BiH (1991.-1995.) rasla s trećom potencijom udaljenosti od tog prostora. Tako da o tome tamo
dolje “tamnom” vilajetu, o HZ-HB, o HVO-u, o Izetbegoviću i A BiH, o mudžahedinima... Svakako
(a i logično je da je tako) najviše zna gospođa Vesna Pusić i gospodin Damir Kajin. I njima slični
mislitelji i misliteljice.
Ima i neki NOBILO, a taj sportista borilačkih vještina nije u svom moralnom zanosu pravednika
pronašao ni najmanji djelić svog humanog uma koji bi ga odveo na neko ratište u Hrvatskoj.
Taj će moralni crvuljak, taj div pravne znanosti, ta komunistička protuha, on će naknadno brljaviti po
povijesti, po sociologiji, po socijalnoj psihologiji,... Ta će individua brljati i naplaćivati. On govori,
ali nikad ništa neće napisati.
Toliko o tome.
Ono što od činjenica kojima raspolažem, nije u knjizi, nalazi se na WEB-u, a sve to je manji dio
onoga što ste Vi i kako ste Vi radili. Na čast i slavu i Vašu i Vašeg hipokrita.
Nadao sam se i još se nadam da ćete jednog dana napraviti veliku gozbu (SIMPOZIUM) te tako
okupljeni sabrati i zbrojiti i objelodaniti ono što ste u tom ratu radili. Objelodaniti ČINJENICE.
Zašto je to i potrebno i nužno, te zašto govorim o činjenicama a ne o istini (i u čemu je razlika),
odgovorite sami.
Iskreno Vaš,
Slobodan Praljak