Dubravko Jelčić - Povijest hrvatske književnosti : tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne

Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne pregledna je monografija hrvatskog književnog povjesničara i teoretičara književnosti Dubravka Jelčića objavljena 1997., te u drugom, znatno proširenom izdanju 2004. godine. Knjiga predstavlja povijest hrvatske književnosti od prvih tragova pismenosti do kraja 20. stoljeća. Nakon književnopovijesnih djela Ive Frangeša i Slobodana Prosperova Novaka, Jelčićeva knjiga jedan je od značajnijih suvremenih doprinosa u proučavanju povijesti hrvatske književnosti. Knjiga je napisana relativno jednostavnim, pripovjednim stilom prikladnim za približavanje teme općem čitateljstvu.[1]

Prema povjesničaru književnosti Vinku Brešiću pripada tipu književnopovijesnog pregleda svojstvenom “tisućljetnoj panorami sagledanoj iz točke konačno dovršenog procesa konstituiranja hrvatske nacije"[2] Osnovni princip pri pisanju ove monografije naznačen je već na prvoj stranici gdje ističe ulogu književnosti kao "najvjernijeg branitelja i autentičnog tumača hrvatske misli i svijesti"[3] Uz predstavljanje samonikle okrenutosti ka zapadnoeuropskoj književnosti, temeljna je odrednica pri vrednovanju hrvatske književnosti njezina državotvorna i ideološka funkcija, te se autor naročito kritički i polemički osvrće na pisce koji su imali "nacionalno neistančanu svijest" – među ostalima Ivana Mažuranića, Vladimira Nazora i Miroslava Krležu.