Emil Matešić - Kratke forme za dugo sjećanje : televizijska grafika u Hrvatskoj od 1956. do 2008. između ideologije i konzumerizma : telopi, špice i televizijski identiteti

Televizijska je grafika prešla dug put od statičnih telopa koji su inspiraciju nalazili u jeziku tehničkog crteža i pisma do suvremene digitalne animacije koja jednostavno nema granica, tj. to je tehnologija koja omogućuje SVE. Tražeći kreativne oslonce u likovnim umjetnostima svih epoha, oslanjajući se na nadrealističke eksperimente sa slovima u zapisima pjesama, uzimajući od ruskih avangardista, kradući od svih oblika i trendova u grafičkome dizajnu za tisak, autori televizijske grafike tražili su vla-stiti izraz i razvijali se paralelno s medijem i tehnologijom s kojom su radili. Od jednostavnih ilustracija sadržaja, utjecaja metafizičkog slikarstva, enformela, apstraktnog i lirskog ekspresionizma, kolaža, op arta, fotomontaža do čistih fotografija, televizijska je grafika pred milijunsko gledateljstvo donosila popularizirane inačice elitističkih likovnih trendova. Na počecima televizije grafika ima mnogo značajki tehnički nemaštovitog i nekomunikativnog crteža, često je isprazna u sadržaju, kaotična u načinu prezentacije u programu i proizvedena od autora koji nisu imali ni talenta ni edukacije za televizijski medij. S vremenom se pojavljuju autori (Martinis, Iveković, Roca, Ljubičić, Šutej, Mikulčić, Cepak i dr.) koji suvremeno promišljaju o zadacima i prilagođavaju se razvoju tehnologije dajući svoj osobni autorski pečat, no iznad svega poštujući zahtjeve masovnog medija...

Pokušajmo zamisliti Mercedes, BMW ili Audi bez prednje maske ili državu bez zastave – otprilike tako izgledaju televizijska kuća i program bez kvalitetne grafike i IDentiteta.