Zlata Živaković-Kerže - Javno zdravstvo u Osijeku - osamdeset godina : od Epidemiološkog zavoda do Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije 1925.-2005.

Protuepidemijska zaštita od kuge i stočnih zaraza javila se u Osijeku već početkom 18. stoljeća. Budući da je velik broj vojnika bio stalno stacioniran u gradu, vojne su vlasti od toga doba preuzimale zdravstvene mjere da se izbjegnu moguće zaraze, pogotovu epidemije. Neke su epidemije, npr. kuga u godinama 1725. , 1738. , 1741. , i kolera 1805. , desetkovale stanovništvo na području Slavonije i Srijema tako i u osječkom kraju, pa je Slavoniji tim mjerama pridana značajna pozornost ne samo onda kada je na njenom području izbila epidemija, već i onda kada se smatralo da bi mogla postati područje s kojega bi se kolanjem roba, stoke ili putnika zarazna bolest mogla prenijeti u druge dijelove Habsburške Monarhije. To znači da su Habsburgovci zaraznu bolest , posebice kugu, tretirali kao opasnost, koja je po svojim učincima i posljedicama za državu jednaka ratnoj opasnosti.

Uspostavljanje trajne protuepidemijske zaštite u cijeloj Habsburškoj Monarhiji , pa tako i u Hrvatskoj - sve u svrhu reguliranja i organizacije kužnog redarstva - trajalo je od vremena cara Karla III. (1710. - 1740.) i objavljivanja serije zdravstvenih odredbi , propisa i zakona sve do normativa iz doba carice Marije Terezije (1740.-1780.), kada je čitavo javno zdravstvo Monarhije regulirano "Zdravstvenim normativom" Gerarda von Swietena 1770.godine.

Međutim, bitan napredak protuepidemijske zaštite na tlu Hrvatske, pa tako i u Osijeku, nije se osjetio ni do 1850. (kada je proglašeno privremeno ustrojstvo javnog medicinskog upravljanja). Tek je "Zakonom o uređenju zdravstvene službe u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji" od 15. studenoga 1874. postignuto očito unapređenje u zdravstvu na tlu Hrvatske, pa tako i Osijeka. Još znatniji napredak donio je "Zakon o uređenju zdravstvene službe u Hrvatskoj i Slavoniji" od 24. siječnja 1894. godine, kojim je nastavljeno organiziranje zdravstvene službe, a dio sanitetskih poslova prenesen na općine. "Zakon o zdravstvu" od 25. ožujka 1906. vidljivo je još bolji u pogledu protuepidemijske službe jer su u njemu prvi put naglašene preventivne mjere koje je trebalo provoditi radi zaštite ljudskoga zdravlja. No, unatoč spomenutim zakonima ozbiljnija socijalno-higijenska nastojanja i odvajanje higijenske službe od zdravstvene dogodit će se tek nakon Prvoga svjetskoga rata.