Predrag Matvejević - Granice i sudbine

Branio je s najviše upornosti pisce i intelektualce koji su se našli u nevoljama, u raznim dijelovima bivše Jugoslavije ili, kako se danas kaže, »regije«. Osim esejističko-poetskih ogleda, poput »Mediteranskoga brevijara« prevedenog na više od dvadeset jezika i »Druge Venecije« koja je nagrađena nagradom »Strega«, jednim od najznačajnijih književnih priznanja u Italiji, kritika je vrlo pozitivno ocijenila Matvejevićeve knjige eseja nastalih »između azila i egzila«, napose djelo o »Kruhu našemu« te, među ostalim, zbirku »Otvorenih pisama« koja su pridonijela da autor bude uvršten u francusku »Legiju časti«. Matvejević je objavio niz članaka i eseja u kojima je iznosio oštre kritike o situacijama, ličnostima i pojavama u bivšoj Jugoslaviji, uoči, za vrijeme i nakon rata koji je zadesio naše gradove i sela. Knjiga »Granice i sudbine« nosi podnaslov »O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije«. 

"Jugoslavenstvo je širi pojam nego što mislite. Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven, ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića. Ja sam i Srbin i to bolji od Vlade Bulatovića ili Antonija Isakovića, a bolji sam Hrvat od Stjepana Radića. Za Hrvate sam od početka bio Srbin i unitarist. Za Srbe frankovac i ustaša, a za ustaše opasan marksist i komunist, za neke marksiste salonski komunist, za klerikalce i vjernike antikrist koga treba pribiti na sramni stup. Za malograđane poslije rata sam kriv da je do svega ovoga došlo, za partijce zato što nisam došao u partizane, za vojnike zato što sam antimilitarist, a za antimilitariste što sam boljševik." Krležino poimanje jugoslavenstva