Radoslav Katičić - Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske

Pisana riječ, umnožena i ispletena u jezik, postala je »zvučnom domovinom« naroda koji ju je, pohranjenu u kolektivnu memoriju, počeo brižno njegovati, svetkovati i zavještati.
Tamo gdje su presahli usmeni joj izvori i prekidala se kazivačka nit predaje, počinjao je zapis koji ju je štitio od urotničkog zaborava.
Pisana i nepisana, zapisana i prepisana, brisana i risana, riječ je najrječitije ocrtala povijest i brojna joj razdoblja, navijestila i ukinula stilske formacije i pravce, te bujne snopove njihovih »izama«.
Govorena i pisana riječ, njihovi kolopleti i prepleti, njihove oseke i plime zajedničke su značajke povijesti i umjetnosti riječi.
Prve brazde pismenosti na tlu Hrvatske povučene su još u antičko doba, kada je riječ, uklesana u kamen, zaigrala dvotisućljetno kolo u kojem se ona prenosila ne samo s koljena na koljeno već s kamena na pergamente, sa svitka u rukopisnu knjigu, iz rukopisa — izumom tiska, te »olovne kutije slova« (Krleža) — u strojopis, pa u »banke podataka« sveznajućih kompjutora ...
Srednjovjekovni skriptoriji, prepisivaonice knjiga — svetišta riječi pretvorili su se u tiskare i biblioteke — suvremene hramove riječi.
...