Norbert i Stephan Lebert - Djeca poznatih nacista

Djeca poznatih nacista : potresne ispovijesti o teškom naslijeđu zla

Pred čitateljima je knjiga kakva dosad u Hrvatskoj nije objavljena. Autori su joj dvojica njemačkih novinara, otac i sin Norbert i Stephan Lebert. Oni su u razmaku od 40-ak godina zapisali svjedočanstva djece nekih od najvećih njemačkih nacističkih zločinaca. Sin je nakon 40-ak godina uzeo očeve rukopise i završio ondje gdje mu je otac počeo. Napisao je i objavio knjigu potresnih svjedočanstava.

O kojim je zločincima riječ? Hermann Göring bio je zapovjednik njemačkog Luftwaffea, tvorac zloglasnog Gestapa i Hitlerov dogovoreni nasljednik. Martin Bormann najpoznatiji je kao osobni Hitlerov tajnik. Rudolf Hess bio je Hitlerov zamjenik u nacističkoj stranci. Heinrich Himmler ostao je zapamćen kao zapovjednik SS-a i Gestapa te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke. Bio je jedan od glavnih organizatora holokausta. Fritz Todt bio je nacistički ministar naoružanja, a Karl-Otto Saur visokopozicioniran u tom ministarstvu. Hans Frank bio je pak Hitlerov osobni savjetnik i nacistički guverner u okupiranoj Poljskoj, a Baldur von Schirach zapovjednik Hitlerove mladeži i vođa nacističke partije za Beč.

Sve njih povezuje sudjelovanje u nacističkim zločinima za Drugog svjetskog rata s Hitlerom na čelu, u zločinima koji su svojom dotad neviđenom okrutnošću i masovnošću zapanjili cijeli svijet. 

U ovoj knjizi, međutim, povezuje ih još nešto. Bili su to ljudi koji su vodili više-manje uobičajen obiteljski život, pa je tim više bilo strahovito otkriće kako čovjek koji je brižan otac može istovremeno biti bešćutni masovni ubojica i zločinac. Bili su to ljudi koji su iza sebe ostavili svoje obitelji, svoje supruge i svoju djecu, kćeri i sinove.

U ovoj knjizi ove zločince povezuju upravo njihova djeca i njihova sudbina, sudbina ljudi koji su se cijelog života morali nositi s hipotekom djece najgorih ratnih zločinaca, koji su cijelog života morali nositi omrznuta prezimena svojih očeva, koji su se cijelog života morali skrivati od svijeta koji se oporavljao od ratnih strahota. Riječ je o ljudima koje je cijelog njihovog života nanovo sustizala i pratila prošlost njihovih očeva. Sustizale su ih slike kojih se nisu mogli riješiti, nisu ih mogli zaboraviti. 

Ona je najosobnije svjedočanstvo posljedice zločina i kazne, ali i svjedočanstvo životnog apsurda, ljubavi između djece i očeva koji nisu bili obični očevi.