Slobodan P. Novak - Boka Kotorska od kampanela do kampanela

Zahvaljujući druženju s pokojnim don Brankom Sbutegom, Novak je – kao i mnogi drugi hrvatski intelektualci – upoznao jedan prostor, ali i više od toga: golemom znatiželjom proniknuo u njegove ljepote, posebnosti, u njegove priče i trajnu zanimljivost situirajući ga u kontekst ukupne crnogorske obale kojem danas, nakon svih povijesnih mijena, pripada. Novakova knjiga tako na zanimljiv i čitatelju prihvatljiv način ponovno aktualizira svece, kapetane, djeve od čekanja i junake od boja, poznate i manje poznate zanimljivosti koje su svoje ishodište i uvir našli u tako znamenitom zaljevu kakav je bokokotoski.
Postoje prostori koji u svijesti ljudi zauzimaju mjesta simbola i jednom postignut simbol kasnije se teško može promijeniti. Međutim, problem onih koji se služe simbolima često je sadržan u činjenici da ne prihvaćaju ili ne poznaju mijene simbola.
Knjiga Slobodana Prosperova Novaka Boka Kotorska od kampanela do kampanela može se čitati kao štivo koje u susretu sa simbolom pojašnjava povijesni kontekst nastanka i mijene simbola kroz analizu određenih elemenata: hrvatske i katoličke sastavnice prostora. Naravno, Novak ne isključuje ni druge sastavnice, stvorivši kompleksnu sliku jednog povijesnog svijeta, uspona i pada pomorske tradicije koja je svijet oplovila na paru, a onda se nakon stoljeća odlazaka i povrataka potiho gasila, razilazila, utišavala…
Zahvaljujući druženju s pokojnim don Brankom Sbutegom, Novak je – kao i mnogi drugi hrvatski intelektualci – upoznao jedan prostor, ali i više od toga: golemom znatiželjom proniknuo u njegove ljepote, posebnosti, u njegove priče i trajnu zanimljivost situirajući ga u kontekst ukupne crnogorske obale kojem danas, nakon svih povijesnih mijena, pripada. Novakova knjiga tako na zanimljiv i čitatelju prihvatljiv način ponovno aktualizira svece, kapetane, djeve od čekanja i junake od boja, poznate i manje poznate zanimljivosti koje su svoje ishodište i uvir našli u tako znamenitom zaljevu kakav je bokokotoski.

Ulomak iz knjige
Obzidani Kotor, miljenik mitova 
Priča se da je u staro vrijeme, dok je Risan bio središnje mjesto zaljeva, bio u Kotoru neki tor; pošto je Risan propao u more, počne se na tom novom mjestu u dnu suprotnog zaljeva zidati neki novi grad, baš kod tog tora, pa ga nazvaše Kotor. Iznad grada vidi se neka pećina za koju se pripovijeda da ju je počeo kopati Stevan, srpski vladar iz roda Nemanjića, i da je tek pod njim započeo Kotor dobivati svoj današnji trokutni obris. Na mjestu današnjega utvrđenog grada postojalo je predantikno naselje Ilira iz plemena Agravonita. Čini se da su u njihovo naselje Grci stigli već u III. stoljeću pr. Kr, ali je današnji grad Kotor dobio pravo značenje tek kao rimski Acruvium kojega spominje Plinije Mlađi, no njemu lokaciju nije lako odrediti. Taj rimski Kotor opustošili su Goti u V. stoljeću da bi onda s velikom energijom on bio obnovljen kao bizantinska Dekatura koja kasnije ni jednog dana neće biti pod turskom vlašću…