Krauss, Lawrence Maxwell - Fizika zvjezdanih staza

KRATAK OPIS
Što je to warp? Je li teleportacija moguća? Kako radi holodek? Kako putovati kroz svemirske crvotočine? Odgovori čekaju u ovom “nezaobilaznom priručniku za sve ljubitelje serije Zvjezdane staze” (Washington Post)
 

“Ono što je danas znanstvena fantastika sutra često bude znanost. Fizika na kojoj se temelji serija Zvjezdane staze sigurno je vrijedna istraživanja. Ograničiti našu pažnju na ono zemaljsko značilo bi sputati ljudski duh.”
Stephen Hawking, iz predgovora
 

“[Krauss] u ovoj zabavnoj knjizi razmatra kako se zamišljena znanost Zvjezdanih staza ogleda s pravom fizikom… Tu su dojmljivo jasna objašnjenja teških (i posve novih) pojmova teorije informacija, fizike čestica, teorije relativnosti, kvantne mehanike i kozmologije…”
Tom Standage, Daily Telegraph
 

“Istodobno poučno i zabavno… Krauss, ne bez osmijeha na licu, raspravlja o impulsnim zrakama, holodeku, crnim rupama i crvotočinama. Krauss je genijalan, optimističan, skroman. Svatko tko je voljan uložiti malo mašte zauzvrat će dobiti mnogo egzotične znanosti.”
Eric Horn, Guardian
 

“S mnogo duha, Lawrence Krauss objašnjava koliko su ostvarive (uglavnom baš i nisu) tehnologije i kozmološki zapleti koji se javljaju u raznim inkarnacijama te slavne znanstveno-fantastične serije. Gotovo usput, Krauss veoma korisno poučava o važnim dijelovima fizike služeći se Zvjezdanim stazama kao primjerom iz popularne kulture.”
New Scientist

 

Lawrence M. Krauss (1954) američki je profesor fizike i astronomije, pročelnik Odsjeka za fiziku sveučilišta Case Western Reserve. Krauss je i vješt popularno-znanstveni pisac te je dosad objavio još sljedeće knjige: The fifth Essence (1991), Fear of Physics (1994), Beyond Star Trek (1998), Quintessence (2001) i Atom (2002). Višestruko je nagrađivan i kao znanstvenik i kao popularizator znanosti; između ostalog, proglašen je za najboljeg pisca o fizici Američkog instituta za fiziku (2002), te je dobitnik nagrade Američkog društva za napredak znanosti zbog svog “globalnog utjecaja kao komunikatora znanosti” (1999).