Stjepan Čuić - Tumač vlasti

Čitajući danas novinske kolumne pisca i esejista Stjepana Čuića (u kojima je, kao angažirani, a ne bojažljivi "lirski intelektualac", skidao maske s lica i fenomena naših devedesetih (objavljivane godine 1994/95), možemo se jednostavno zapitati: Zaboravlja li Hrvatska svoju povijest? Zaboravlja ju onoliko koliko i druge zemlje zaboravljaju vlastitu. Svijet kao da se sve više i jasnije dijeli na "konzervativice" i "naprednjake", na "zaštitare" tradicije i "moderne" konzumente sadašnjosti i budućnosti koji često i ne znaju objasniti što se u njihovoj zemlji (ili, šire rečeno, civilizaciji) zapravo zbiva. 

U medijima sve se češće rabe pojmovi "primitivan" i "zaostao", a svijet sve više napučuju izgubljeni pojedinci koji u mrežama globalne komunikacije gube osjećaj za povijest, za kontinuitet i uživaju privid da se sve događa 'sada', ne bi li se i oni osmjelili stupiti na globalnu pozornicu i dobiti kakvu sporednu ulogu u 'komediji' jednakih ljudskih prava. 

U svojim kolumnama Čuić, ne držeći na rukama nikakve rukavice niti u džepu ikakvu figu, pokušava jasno definirati dva razdoblja naše povijesti - razdoblje bivše Jugoslavije (u kojoj je vladao beogradski centralizam i u kojoj se gotovo ponovila stara sudbina Hrvatske koja se, kako reče Krleža još 1918., "kao prazna pivska boca otkotrljala pod skute Karađorđevića") i rat u Hrvatskoj koji je izazvala srpska agresija. (...)

Čuićeve novinske komentare treba čitati kao panoramu jednoga vremena koje se danas čini daljim nego što jest - o ratu kao da je nazadno danas i razgovarati, dok se Hrvatska pretvara u koloniju (i negdašnje "Hrvatine" pretvorile su se olako u trgovce koji žude bivše jugoslovensko tržište), dok je većina reklama u metropoli ispisana na kvaziengleskom jeziku (na "anglokrobot-skom", kako bi rekao Stjepan Babić), dok ruski tajkuni nasrću na našu obalu, znajući da kapital ne poznaje nikakvih granica. 

Danas bi ti tekstovi mnogima zvučili kao "zastarjeli nacionalizam", iako to nisu - oni su naprosto dokument o jednom dijelu naše povijesti koja se vrlo brzo preobrazila u svoju suprotnost - u zametanje vlastitih staza kojima sada koračaju menadžeri stranih banaka, novinari i kolumnisti koji sada prozivaju samo hrvatske zločine, kapitalisti koji bi sada svoje domoljublje integrirali u tržište i spustili mu "cijenu" za porast vlastitog bankovnog računa, provincijalni trgovci koji svojim dućanima daju jeftine engleske nazive (kakva provincijalna globalizacija!) potičući na zaborav hrvatskoga jezika. (Iz pogovora: Lada Žigo)