Dag Strpić - Karl Marx i politička ekonomija Moderne

Je li aktualna svjetska kriza tek pad Wall Streeta koji je uzdrmao svijet ili je sama osnova moderne civilizacije dovedena u krizu? Je li dakle u krizi Moderna, način događanja razvoja u posljednjih 500 ili 1000 godina? Zašto se vraćati klasičnim političkim znanostima da bismo to razumjeli? U čemu nam još mogu biti od pomoći Karl Marx, Adam Smith, Thomas Hobbes? Što je Marx zapravo htio svojom kritikom klasične moderne političke ekonomije i klasičnih modernih političkih znanosti? Čega ima, a čega nema u njegovoj kultnoj knjizi Kapital? Stoljetno sljepilo interpreta skrivalo je Marxov "kapital općenito" i "konkurenciju mnoštva kapitala". Što radi roba u Kapitalu? Što je i kamo vodi način proizvodnje kapitala? Nisu li konkurencija na tržištu i njezina državna regulacija međusobno organski povezane? Nisu li ciklusi socijetalnih, državno-društvenih a ne samo privrednih konjunktura i kriza – još uvijek onaj ritam kojim se događa povijest? Je li moderna država-nacija doista prevladana u suvremenim globalizacijskim trendovima? Nisu li nacizam/fašizam i staljinizam/komunizam ostavili u sjeni najekspanzivniji i najtotalniji globalizirajući totalitarizam: totalitarizam mega-korporacija, napose financijskih? Ekspanzivna i demodernizirajuća svjetska i regionalna carstva u pokušaju: Njemački Reich, SSSR, SAD, a slično i Velika Srbija ili ideje Velike Hrvatske – moraju se na koncu suočiti s nerijetko vojnim, a redovito političkim i privrednim neuspjehom poput starijih kolonijalnih carstava.

Karl Marx i politička ekonomija Moderne pokazuje, zajedno s klasičnom političkom teorijom koju iznova rastvara za suvremena čitanja, da je suvremena politička znanost u krizi jer je pobjegla od tematiziranja velikih modernih i suvremenih problema. Iz krize se može obnoviti samo suočavanjem s najvećim aktualnim svjetskim izazovima: s političkim suverenitetom građana u državama-nacijama, s ekonomskom suverenošću vlasnika u korporacijama, s povratkom na međunarodno komplementarnu ulogu cjeline svijeta i država-nacija u globalnom svjetskom poretku, s egzistencijalno, ekološki i politički održivim svjetskim, nacionalnim, regionalnim i individualnim razvojem. I s političkom regulacijom koja ga može osloboditi. S razvojem u kojemu nema suvišnih ljudi, suvišnih ideja i suvišnih zemalja, naroda i kultura. A to politička znanost može jedino ako samu sebe iznova shvati kao temeljnu među društvenim i ravnopravnu među društvenim i humanističkim znanostima, te znanostima uopće.