Sead Alić - Mediji - od zavođenja do manipuliranja

Kroz sedam temeljnih poglavlja autor najprije postavlja kontekst manipulacije (medijsko preoblikovanje pojedinca u masu, korištenje medija u ratne svrhe itd.) i zavođenja, iznoseći tezu da su totalitarni režimi 20. st. velikim dijelom posljedica ovih tehnologija (masovnog komuniciranja). To nalaže potrebu ponovnog, interkulturalnog promišljanja mjesta i uloge književnosti i filozofije u novim, medijima preoblikovanim i manipulacijama i zavođenjem kontaminiranim svjetovima kultura, religija, politika, znanosti… Pojam “zavođenje” autor locira kod Baudrillarda i Kierkegaarda.
Uvidom u “osuđenost” na komunikaciju, brzinu, medije i promjenu recepcije svijeta i umjetnosti Alić postavlja pitanje: Što znači pojava tehničke reproduktibilnosti umjetničkog djela za umjetnost, posebice književnost te koliko je mogućnost umnažanja u beskonačnost književne i umjetničke ljepote, odredila suvremene oblike recepcije?
Suvremene manipulacije zavođenjem medijima, političkim obećanjima, otvaranjem prostora za nadu od strane religijskih hijerarhija i velikih korporacija – imaju svoj začetak u ustanovljenju logosa i njegovom suprotstavljanju mythosu. Svijet je instrumentaliziran onog trenutka kada je počelo reduciranje ljudskog odnosa prema svijetu na jezičko-tehničko-praktičko-instrumentalni odnos… Suvremeni mediji razvijaju nova “Big Brother” barbarstva, a suvremena se zapadna “korporacijska” demokracija skriva iza lijepe riječi, slike, zavodljivog tijela, primitivne igre, hipnotićkog televizijskog svjetla. To dovodi do toga da se demokracija zaustavlja pred vratima velikih svjetskih korporacija.