Grupa autora - Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku

Barokna crkva sv. Vlaha (1706.–1715.), smještena na glavnoj gradskoj ulici – Placi, ubraja se među kulturološki najvažnije i arhitektonski najkvalitetnije dubrovačke spomenike. Podignuta na mjestu kasnosrednjovjekovne crkve (1348.), ona je treća u nizu crkava posvećenih zaštitniku kojega Dubrovnik i Dubrovčani štuju gotovo tisuću godina. Izborom venecijanskog arhitekta i kipara Marina Groppellija za njezinoga projektanta, nakon što je stara crkva stradala u požaru, dubrovačka je graditeljska baština znatno obogaćena, jer je uz dominantnu struju rimskog baroka (katedrala, isusovačka crkva) unesena i venecijanska inačica toga stila. Inovativnost se za dubrovačku sredinu očituje u tlocrtnoj organizaciji crkve u obliku upisanoga grčkog križa sa središnjom kupolom, kao i u rješenju bogato raščlanjenog pročelja, ukrašenoga skulpturama arhitekta kipara. Za arhitektonskom kvalitetom ne zaostaje ni unutrašnja oprema, od kipova, oltara, orgulja i slika do liturgijskog posuđa, zavjetnih darova i ruha.

S obzirom na to da tako vrijedna crkva dosad nije bila monografski obrađena, Institut za povijest umjetnosti, zajedno s Dubrovačkom biskupijom, Zbornom crkvom sv. Vlaha i ArTresor nakladom, kao suizdavačima, priredio je za tisak znanstvenu monografiju. Na izdavačkom projektu angažirani su stručnjaci, već otprije involvirani u dubrovačke teme, a dosadašnje spoznaje proširene su arhivskim istraživanjima u Dubrovniku i komparativnim istraživanjima u Venetu i Furlaniji. Budući da je u monografiji riječ o temama koje daleko nadilaze okvire lokalnih interesa, u pripremi je i izdanje na engleskom jeziku.