Oscar Wilde - Aristotel uz popodnevni čaj : ogledi, rasprave, recenzije

BROJ STRANICA: 216FORMAT:21 CMUVEZ: MEKI
2010. godine obilježava se 110 godina od smrti Oscara Wildea, tim povodom Modernist nakladništvo objavljuje knjigu (prevoditelj Robertino Bartolec) dosad nikad objavljenih/prevedenih na hrvatski jezik recenzija, ogleda i rasprava koje je za života Wilde objavljivao u najreprezentativnijim novinama, magazinima, časopisima svojega doba (Irish Monthly, Century Guild Hobby Horse, Pall Mall Gazette, Dramatic Review, Woman's World, Queens, Speaker...), od 1877. do 1890. Dakle, za (napokon) potpuno upoznavanje s Wildeovom ostavštinom, dapače, za shvaćanje izvora njegovih egzaltiranih estetskih teorema forsiranih u dramama i pričama - nužno je imati uvid u njegove novinske kolumne, recenzije, oglede, rasprave kao premisu za književni dekadentizam, raskošan i duhovit stil pun cinizma i paradoksa, kasnije impregniranih u proslavljenu literarnu ostavštinu.

Od kolikog je značaja realizacija ove knjige dovoljno govori paleta umjetničkih velikana i umjetničkih djela s kojima se Oscar Wilde pojedinačno bavi u ovim ogledima i recenzijama (nota bene, neka od tih imena do danas nemaju adekvatni odjek u hrvatskoj književnosti poput Patera i Swinburnea): Keats, E. A. Poe, Zola, Shelly, Shakespeare (u više navrata i s potpuno različitih i izazovnih aspekata), Maupassant, Dostojevski, Tolstoj, Goethe, Homer, Balzac, Ben Johnson, Aristotel, George Sand, Walt Whitman, povijesne irske bajke, esej o narodnim pjesmama, W. B. Yeates, William Morris, Swinburne, Pater... Također, ovdje je fascinantan Wildeov text "Poetry and Prison", 1889., gdje Wilde proročanski nagovještava svoju tragičnu sudbinu koja stupa na scenu dekadu kasnije, ali i točno poentira koliko tortura fizički uništavajući čovjeka u velikih pojedinaca duhovnim prkosom može, prije konačnog klonuća, motivirati nedosegnuti estetski i artistički odgovor (naime, po mnogima najveći esej svih vremena, zapravo savršenu proznu meditaciju "De profundis", kao i svoju najznačajniju pjesmu "The Ballad of Reading Goal" Oscar Wilde piše tijekom izdržavanja zatvorske kazne).

No, ono što toliko zadivljuje čitajući ove tekstove fantastičan je i nedosegnuti paradoksalni ton, bunt i jedno neodređeno libertinstvo koji ostaju razlogom zbog čega Wilde jednostavno ne može izaći iz mode i interesa suvremenog čitatelja i umjetničkih kibica. Wilde majstorski spaja populističku (jer ovo su tekstovi za žurnale i magazine) jednostavnost pričanja s osobenom poetičnošću slika te izvjesnom nježnom melankolijom (posebno kad piše o Keatsu) tako da sve ima šarm kojem je nemoguće čitateljski odoljeti.