Darko Milošić - 55 lakih komada

Riječ je o stilski ujednačenim, no tematski raznorodnim tekstovima koji pokrivaju različita područja. Ugrubo bi ih se moglo razvrstati u književnokritičke, fenomenološke i satirične tekstove esejističkog tipa, a kadšto se radi o hibridnim tekstovima koje se teško može svrstati u određenu kategoriju. Žanrovski gledano, na tragu su onoga što se u anglosaksonskoj kritici naziva creative nonfiction ili literary nonfiction, dakle, baziraju se na činjenicama, često i na osobnom iskustvu autora, ali je njihova obrada izrazito literarizirana, često uz zamjetnu dozu (auto)ironije. Primjetno je nastojanje da se temama priđe iz iskošene, neuobičajene i svježe perspektive, uočavajući pritom detalje koji površnom promatraču nerijetko promaknu ili mu uopće ne padnu na pamet, pri čemu se izbjegava postmodernistička relativizaciju i banalizacija. Čitatelja se implicitno, u najboljoj post-prosvjetiteljskoj maniri, potiče na promišljanje određenog fenomena, uz dosljedno izbjegavanje suhoparne didaktičnosti. Autor posebnu pažnju pridaje tome da informacije koje prenosi čitatelju uobliči na takav način da mu osigura i užitak u čitanju. Uočljiva je izrazita briga oko jezika; riječima se prilazi sa sviješću o njihovoj potencijalnoj subverzivnosti, ali nikad se ne prelazi crta koja odvaja duhovitost od podrugljivosti ili ironiju od cinizma. Kompleksnije teme obrađene su na pristupačan način; no, bez podilaženja čitatelju čiju se pažnju želi zadržati do posljednje rečenice. Autor piše osviještenim, osebujnim, originalnim stilom koji odaje širok krug interesa.