Eva Grlić - Sjećanja

Njezina gotovo nevjerojatna životna priča obuhvaća mnoge događaje našega stoljeća. Rođena je u Budimpešti neposredno nakon sloma Sovjetske komune Bele Kuna od mađarsko–aškenaske majke i sarajevskog sefarda. Odrasla je u Sarajevu dvadesetih i tridesetih godina govoreći dva jezika, premošćujući majčin sofisticirani budimpeštanski svijet mladosti i charlestona i očev sefardsko–ortodoksni orijentalni i tradicionalni obiteljski život. Školovanje je započela kod katoličkih redovnica u Sarajevu, no navršivši 17 godina morala je napustiti mirnu i udobnu sarajevsku sredinu radi događaja nastalih uslijed građanskog rata u dalekoj Španjolskoj. Tako je vrlo mlada morala napustiti Sarajevo, te je radila kao činovnica u Zagrebu, gdje je doskora postala i sindikalno aktivna. U Zagrebu se prvi put udala. Početak drugog svjetskog rata 1941. godine zatekao ju je u rodilištu gdje joj se rodila kćerka. One dvije bit će, kasnije, jedini preživjeli članovi obitelji nakon holokausta; u Hrvatskoj i Bosni izgubila je 36 članova obitelji, svi su bili ili smaknuti ili deportirani u koncentracione logore. Izmakavši sudbini ostalih rođaka, priključila se partizanskom pokretu otpora pod Titom, i radila kao novinarka 1942.–1945. Radila je u Agitpropu tako da je bila na izvoru zbivanja u Titovoj kampanji. Rijetkom iskrenošću priča priču partizanke, pošteno i s dozom humora, što je obilježje cijele ove knjige ali i jedina njezina životna filozofija. Oduševljenje u poratnom dobu i radost pri rođenju sina ubrzo je bilo prekinuto njezinim uhićenjem i iznevjerenim povjerenjem, o čemu piše u poglavljima posvećenim godinama provedenim pod neljudskim okolnostima u jugoslavenskom Gulagu.
Iako nakon puštanja na slobodu nije više smjela raditi kao novinarka, nije izgubila vjeru u život, opet ga je započela s dna društvene ljestvice, kasnije radeći kao činovnica u kemijskoj industriji i urednica tvorničkih novina.