Ivan J.Bošković - Protiv zaborava

Znajući da se nije ni dogodilo ono što nije zapisano, Gorčin se Pačić, želeći taj teret podijeliti s čitateljima, odlučio ispričati priču. A ona, bogata slikama različita intenziteta i zanimljivosti, teče od pedesetih godina i narasta zgodama što ih je Doživio u Zagrebu, odlaskom u Njemačku a potom u novi svijet (Australiju), i završava tamo gdje je i počela — kod kuće. Na tom putu, između čijih je krajnih stanica, polazne i povratne, stalo petnaestak godina uzbudljiva ipriče dostojna života, on je obišao mnoge zemlje, posjetio mnoga mjesta, susretao razne ljude, doživio brojne događaje, (pro)živio život. Stoga će se u svojoj priči, kojoj je teško zanijekati prisnost i stanoviti literarni kolorit, u živim sjećanjima i zapamćenjima dotaknuti mjesta koja je vidio i prolazio, evocirati događaje, nekad faktografski škrto a ponekad u slikama rječite dotjeranosti. Pri tome će sve to obilje ponuda svijeta imati svoje mjesto u pročitIjivoj priči/ispovijedi, koja, kako veli Kudrjavcev, zgode, anedgote, pustolovine i sitne dnevne događaje intenzivno udružuje u dinamičnu, nerijetko i dramatičnu fabulu promatranu izrazito osobnom, emotivno obojenom kamerom.