Boris Pahor - Nekropola

Jedan od najboljih i najvažnijih romana o užasu Holokausta i logorâ
smrti, uz romane Imrea Kertésza i Prima Levija, jest Nekropola
slovenskog pisca Borisa Pahora. Sam autor bio je zarobljenik
u koncentracijskim logorima Natzweiler-Struthofu, Harzungenu,
Dachauu i Bergen-Belsenu. Pahor se nakon jednog od posjeta
mjestu svoga stradanja – jedinome koncentracijskom logoru na
francuskom tlu, smještenom u planinskom lancu Vogezi, u kojem
su bili zatočeni pripadnici gotovo svih okupiranih zemalja, u mikrokozmosu
stradalnika Drugoga svjetskoga rata – prisjeća svih
užasa koje je proživio i preživio. Pahor precizno poput filmske
kamere oživljava slike strave, straha, bola... koje su u njemu, mladiću,
intelektualcu s iskustvom otpora protiv fašizma u rodnom
Trstu i zatiranja slovenskog jezika, ostale zauvijek zapisane i uvjetuju
ga čitava života.
Nekropola spada u one rijetke autentične zapise koji se uzdižu iz
dokumentarnoga u sfere vrhunske literature jer uspijevaju jednostavnim,
a tako snažnim i moćnim riječima u čitatelju oživiti istinu
o brutalnosti, nehumanosti i potpunoj bešćutnosti nacizma, koji
je svakoga pojedinca sveo na broj koji snatri ili o svome kraju ili
o korici kruha te uspio ukinuti svaki tračak ljudskosti u čovjeku.
Napisan 1966., a objavljen 1967., roman Nekropola bez sumnje
je klasik svjetske književnosti, a sada je, nakon 45 godina, prvi put
preveden na hrvatski jezik.