Tilla Durieux - Mojih prvih devedeset godina

Mojih prvih devedeset godina
Žanr Publicistika - Politika - Popularna znanost - Biografije/memoari
Izdavač Durieux
Prevoditelj Štefica Martić, Nenad Popović
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789531881401
ISBN10 9531881405
Godina 2001
Broj stranica 435
Format 20 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

Knjiga donosi prijevod memoara njemačke glumice i spisateljice Tille Durieux (1880 – 1972). Dio knjige opisuje njen boravak i rad u Zagrebu 1933-1952. Smatra se vrhunskim autobiografskim djelom i značajnim svejdočanstvom o europskoj kazališnoj i političkoj povijesti. U Muzeju Grada Zagreba posvećeno joj je mjesto unutar stalnog postava.

IGRE I SNOVI • 1898. KAZALIŠNA ŠKOLA U BEČU • 1901. OLMUTZ • 1902. BRESLAU • 1903. PARIZ • 1903. BERLIN • 1903/1905. PAUL CASSIRER • 1906/1907. MEĐU KULISAMA • 1907/1908. RUSKI BALET • 1908/1910. POSAO I VJENČANJE • 1910/1911. PAN I NAČELNIK POLICIJE • 1911/1912. CALDERON I SLOBODNI BALON • 1912/1913. LAUCHSTADT I OTTO BRAHM • 1913. KUNSTLERTHEATER MUNCHEN • 1913/1914. SVEGA POMALO I ADELE SANDROCH • 1914. RENOIR • 1914/1915. RAT I KRALJEVSKO DRAMSKO KAZALIŠTE • 1915/1916. BRUXELLES, ELMAU, LIMMRITZ • 1917/1918. ŠVICARSKA • 1919. MUNCHEN, SOVJETSKA REPUBLIKA • 1920/27. AMERIKA I JEDNA ŽIVOTNA PREKRETNICA • 1927/1931. PISCATOR I SLOM NA BURZAMA • 1931/1934. SLOM • 1934/1938. HOTEL I PONOVNI BIJEG • 1938/1941. BEOGRAD • 1941/1945. ILEGALNA BORBA I OSLOBOĐENJE • 1945/1953. KRAJ

 “Zagreb je osim toga bio grad gdje su mi majka i otac pohađali školu. Na gostovanjima mi se taj zgodan grad neobično dopao, te sam L. K.-a uvjeravala da se predbježno tamo skrasimo. (…) U Trstu su bila ukotvljena tri mala ratna broda, govorilo se o ratu, ali da se Max Pallenberg, taj neusporedivi komičar, srušio s avionom, meni se pričinjalo važnijim i vrlo me je potreslo. Na granicama bi L. K.-a svaki put oblilo smrtno bljedilo, sve sam morala obavljati sama; on za to nije bio sposoban, tako je loše stajao sa živcima. (…) U Zagrebu se naravno nismo mogli nastaniti u nekom skupom hotelu, a kako se L. K.-u grad svidio, željeli smo se potruditi i naći neki drugi smještaj. Poznanici iz Ascone, arhitekt Zdenko von Strižić i njegova supruga, pomagali su nam u svakom pogledu. Tako smo konačno pronašli namješten stan čiji je vlasnik zbog studija otišao u Beč. Stigla je Frieda pa smo se počeli smještavati.(…)”