Goran Hiller - Ispovijest zarobljenika

Selo Zborište nalazi se u Bosanskoj Posavini, na pola puta između Bosanskog Broda i Dervente. Prije rata imalo je oko 850 stanovnika. Oko 71 % stanovništva činili su Srbi, 17 % Hrvati dok se ostatak stanovništva izjašnjavao Jugoslovenima ili ostalima.
Moja obiteljska kuća nalazila se na samom kraju Zborišta, na granici prema Bosanskim Lužanima, uz magistralnu cestu Bosanski Brod – Derventa.
Odrastao sam kao najmlađi član u obitelji koju je činio moj otac, majka, dva brata, sestra i baka. Imanje, na kojemu smo živjeli, kupio je moj pradjed i na njemu se sve do 1992. godine uvijek nešto gradilo.
Majka je bila nezaposlena i uglavnom se brinula za domaćinstvo dok je otac radio u Tvornici cijevi „UNIS“, u Derventi. Bilo je potrebno puno dodatnog rada na poljoprivredi kako bi se školovalo četvero djece.
Otac je radeći, 1991. godine postao invalid. Stroj mu je odsjekao šaku desne ruke. U sarajevskoj bolnici liječnici su ju isti dan prišili, ali nikada nije bila u funkciji. Trebalo je obaviti još nekoliko operacija nakon čega bi možda i došla u svoje prvobitno stanje, ali nažalost za to više nije bilo vremena.
Nekoliko godina prije rata braća i sestra su završili školu i uspjeli se zaposliti tako da je pritisak na kućni budžet konačno malo popustio.
Ja sam osnovnu školu završio u Lužanima i Novom Selu, a srednju školu sam pohađao u petnaestak kilometara udaljenom Bosanskom Brodu.
Bio je to prilično težak i naporan život i odrastanje. U teškim smo uvjetima, uz puno molitve i rada ipak uspjeli izgraditi svoj dio raja u kojemu smo zajedno kao obitelj uživali sve do proljeća 1992. godine.
A onda je sve počelo…

Goran Hiller