Zvonimir Krstulović - Bijelo dugme - doživjeti stotu

Poznati novinar i urednik očito je krenuo logikom: i kada prođe sve, fotkat ću i tad. Sve je prošlo, ali stigli su ti završni koncerti Bijelog dugmeta, upravo ono što je i Krstuloviću nedostajalo da finišira ovu fotomonografiju. Možda će se netko zapitati zašto uopće ova fotomonografija ima tekstualni dio kad "jedna fotografija govori više od tisuću riječi"? U ovoj knjizi tekst pruža dodatnu informaciju i niz objektivnih nijansi. Fotografije Bijelog dugmeta koje su nastajale dugi niz godina, osim onih koji u knjizi imaju isključivo dokumentarnu ulogu, nude subjektivni pogled, nazovimo ga autorski, i imaju stanovitu artificijelnost. Eto zato - osim portreta aktera izloženih scenskom svjetlu, osim bilježenja trenutačnih treptaja njihove duše vidljivih na njihovim licima - i tekst; da se kontekstualizira osobni rakurs.