Miroslav Kirin - Album

Memoarski zapisi intimističkoga karaktera i naglašenoga poetskog naboja. Oživljujući u sjećanju fotografije iz obiteljskoga albuma, uništenoga u ovome posljednjem, "postmodernom" ratu na hrvatskom tlu, autor se zapravo prisjeća fragmenata iz vlastitoga života, uglavnom djetinjstva i mladosti, razdoblja koje je proveo u Petrinji i okolnim selima, gdje su njegovi roditelji radili kao učitelji. Pripovijedanje se odvija u ti-formi, čime autor istodobno pridaje svojim zabilješkama lirsku notu, ali i uspostavlja distancu prema sadržaju, te o traumatičnim događajima piše, kao što sam kaže, bez "buke i bijesa". Tom tehnikom on ujedno načima pitanje identiteta. Individualno vještim potezima nadrasta svoje okvire, prerastajući u univerzalno, pri čemu kolektivno i povijesno tek mjestimice, kao u udaljenoj maglici, biva tek dotaknuto, a granica između žrtve i krvnika također se briše. Krećući se na osobnom planu, autor zauzuma nadvremensku perspektivu, doživljavajući rat kao situaciju u kojoj dolaze na kušnju sve temeljne vrijednosti na kojima počiva ovaj svijet i izgrađujući drugi, satkan od sjećanja i dojmova. Fotografija tako postaje metonimijom otisaka života u svijesti.