Marina Durnovo, Vladimir Glocer - Moj muž Daniil Harms

Čini se gotovo nevjerojatnim da se više od pola stoljeća nakon smrti kultnog ruskog književnika Daniila Harmsa našla osoba koja ga se sjeća i ima nešto novo reći o njemu, a još je nevjerojatnija činjenica da je ta osoba baš Harmsova "netragom nestala" nevjenčana supruga! Marinu Durnovo, rođenu Malič, pronašao je publicist Vladimir Glocer u dalekoj Venezueli 1996. godine i zapisao njezina sjećanja na Harmsa i svoju pogibeljnu epopeju poslije njegove smrti. 

Osobitom jednostavnošću i pojmljivošću Glocer je potom prenio povijest suživota i kobne sudbine Harmsa i družice mu u zadivljujuću knjigu. Knjigu neveliku po opsegu, ali veliku po značenju, kao i po dojmu koji ostavlja na čitatelja; knjigu koja nam autentično oslikava duh jednog nehumanog vremena i koja se - premda je riječ o memoarskoj knjizi - čita kao napeto romaneskno štivo.

Marina i Daniil živjeli su u neimaštini i nerijetko gladovali, no mnogo veći problem i za ljude "običnije" od Harmsa bila je ondašnja nezamislivo neljudska vlast, koja se u obličju "tri niska, čudna tipa" jednog jutra 1941. prikazala na njihovim vratima i odvela nedužnog pisca u neki od svojih brojnih kazamata. "Kome je on smetao?" zalud se i desetljećima kasnije pita Harmsova žena Marina. 

Autor apsurdnih priča, kakve je valjda jedino i mogao pisati u tako apsurdnom sistemu, umro je nakon pet mjeseci sužanjstva iz priličnih, apsurdnih razloga. No, unatoč svemu i njima, Harms svakim danom zadobiva sve više poštovatelja.