Jelena Radošević - Oči pamte

Jelena Radošević u svojoj knjizi 'Oči pamte' donosi autentična sjećanja na inducirano ludilo 1991. u Voćinu i njegovoj okolici. Kroz njene zapise lako je pratiti rađanje i tok tog ludila i opće nesnalaženje ljudi koji su se u njemu zatekli. Neki od njih su, jasno, ostajali ljudi. Takvima je ova knjiga posveta, istinska volja da se nepokorene sačuva od današnjeg meteža i zaborava nekadašnjih prijatelja, kumova, kolega i kolegica koje su onovremene političke elite smjestile s onu stranu nišana.

Autorica se sasvim pošteno i bez naknadne pameti prisjeća sebe i svih drugih, ne uljepšavajući za potrebe današnjeg vremena ono što je osjećala ili mislila tada. Na posljednjim stranicama knjige pod naslovom 'Posljednji dani jednog postojanja' Jelena Radošević se oprašta sa svojim zavičajem intuitivno svjesna da ništa više neće biti kao prije.  Ova mala, privatna istorija ne može konkurirati velikim pobjedničkim povijestima. Ona se ne može boriti s militariziranim sjećanjem koje iznova zastupa samo 'svoje' žrtve, ratne puteve i sjećanja. No, 'Oči pamte' nam može dati uvid u različitost i ljepotu socijalističke svakodnevnice koju smo izgubili. Može nam dati uvid u to kako se takozvani mali čovjek osjećao i snalazio u sunovratu i što je od njega, odnosno nje na kraju ostalo. (Aneta Lalić)