Guenter Grass - Moje stoljeće

Kada mu je 1999. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, Günter Grass već je desetljećima uživao status jednoga od najvažnijih suvremenih njemačkih pisaca. No priznanje Švedske akademije nije moglo prikriti činjenicu da autor Limenoga bubnja (Die Blechtrommel, 1959), njegova prvog i najpoznatijeg romana, dugo nije ostvario uspjeh kod kritike kakav su imala njegova ranija djela. Dvije opsežne knjige iz 1990-ih godina, Široko polje (Ein weites Feld, 1995), roman kojim se Grass uključio u raspravu o ujedinjenju Njemačke na široko zasnovanoj pozadini političke i kulturne povijesti, i Moje stoljeće (Mein Jahrhundert, 1999), knjiga u kojoj je svakoj godini 20. stoljeća posvećena kratka priča, naišle su na veliko zanimanje publike, o njima su vođene brojne rasprave, no njihova je recepcija kod kritičara bila prilično suzdržana. Tek je snažan odjek novele Korakom raka (Im Krebsgang, 2002), u kojoj autor tematizira dugo prešućivane patnje Nijemaca potkraj Drugoga svjetskog rata i refleksije tih povijesnih zbivanja u suvremenosti, pokazao da u tom času sedamdesetpetogodišnji Grass još može napisati djelo koje će u podjednakoj mjeri privući zanimanje čitatelja i kritičara. Proturječnom, pa i senzacionalnom, pokazat će se autobiografska knjiga Dok ljuštim luk (Beim Häuten der Zwiebel, 2006), ponajprije stoga što se slavni pisac zbog iznošenja dugo prikrivane činjenice da je potkraj rata kao sedamnaestogodišnjak, neko vrijeme kao dobrovoljac proveo u borbenoj jedinici SS-a, morao suočiti sa sumnjama u vjerodostojnost svoga moralnog integriteta.