Igor Šipić - Život na sudbini vulkana : umjetnički portret Tomislava Marijana Bilosnića

Život na sudbini vulkana : umjetnički portret Tomislava Marijana Bilosnića
Žanr Publicistika - Politika - Popularna znanost - Biografije/memoari - Biografija
Izdavač Udruga 3000 godina Za dar
Prevoditelj -
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789537217686
ISBN10 953721768X
Godina 2012
Broj stranica 176
Format 19,5 cm
Prodajna cijena (Vrlo dobro stanje) 38,00 Kn Kupi

Riječ Igora Šipića na predstavljanju njegove knjige „Život na sudbini vulkana“ posvećenje umjetničkom portretu Tomislava Marijana Bilosnića, a povodom Bilosnićeve 65 godišnjice života i 45 godina rada
I nije bilo lako pisati osjećajući strahopoštovanje, prije svega, prema onima koji su o Tomislavu Marijanu Bilosniću do tada već izrekli svoja kritička stajališta. Pisao sam i zbog ljepote i zbog nepravičnosti koju u sebi nose sve ljudske gluposti i jali, ali i kontekst književnog tržišta. Bilosnić nije samo jedan od vodećih pisaca, značajan za hrvatsku postmodernu, erudita i lirik koliko mora biti i jedan slikar, već i snažna simbolička figura, prečesto izložena udaranjima, izvrgnuta kojekakvim divljanjima
Život je sam po sebi veliki esej i nikad mu dosta kritike. Držao sam stoga kako unutar tih granica mora postojati nešto što nije čista kritička masa, jer inače, najprije bih sebi postavio pitanje – tko sam ja da sudim, kad je samo jedan sudac s toliko kompetencije! S druge pak strane, nikad nisam isuviše držao do prijepora, zamjerki, pokuda, prigovora, osuda, negativnih stavova uopće. Jer, ako nismo svi istih stajališta i ideologija, jesmo korijena, pa zašto onda pisati ružno i trošiti riječi na nekoga ili nešto što za nas nije vrijedno, ali za drugoga možda jest. Da bih prevladao sve te dileme i sumnje, da bih mogao lučiti, prosuđivati, poslužio sam se esejom kao izrazom potrebe za prokritičkim dijalogom, dakle pristupom koji dopušta mnogo više maštovitosti i slobode.
I nije bilo lako pisati osjećajući strahopoštovanje, prije svega, prema onima koji su o Tomislavu Marijanu Bilosniću do tada već izrekli svoja kritička stajališta. Pisao sam i zbog ljepote i zbog nepravičnosti koju u sebi nose sve ljudske gluposti i jali, ali i kontekst književnog tržišta. Bilosnić nije samo jedan od vodećih pisaca, značajan za hrvatsku postmodernu, erudita i lirik koliko mora biti i jedan slikar, već i snažna simbolička figura, prečesto izložena udaranjima, izvrgnuta kojekakvim divljanjima. No, rezime svega ipak je radost knjige, knjige koja obilježava jednu značajnu obljetnicu, koja je poklon tom iznimnom čovjeku, njegovom radu i životu.
Naša suradnja počela je kasno, no sve da je i ranije, kao čovjeka, upoznat ćete ga samo onoliko koliko vam i „tigar“ dopusti da mu se približite. I tu je, zapravo, ležao moj najveći dobitak. Mi smo, naime, uvijek negdje iza naših licâ, preče su nam maske od vlastite kože, a ja sam imao taj privilegij zaviriti pod nju. Tamo gdje je ispovijed i biografija nema laži, ali je izazovno. Zadaća je ocjenjivača pronaći put do svake individualnosti, što, učinilo mi se, kod njega to još nitko do kraja uradio nije.