Branko Polić - Pariz u srcu studenta

U središtu ove najnovije knjige autobiografskih zapisa Branka Polića nalaze se njegove pariške godine studija. One su uslijedile nakon nasilno prekinutog školovanja, internacije i spasa u partizanskim jedinicima, opisanih u prethodna dva sveska.

Ovdje Polić pripovjeda do sada uglavnom nepoznatu priču o sudbini prve poratne grupe jugoslavenskih studenata u Parizu te o svom euforičnom susretu s velikim svijetom Sorbone, najpoznatijim svjetskih opernim i kazališnim kućama i koncertnim dvorana, o prijateljstvima s Francuzima i studentima iz cijelog svijeta koji su se nakon 2. svjetskog rata stekli u oslobođenom Parizu.

S nekima od njih prijateljstava će ga vezati do današnjih dana. Istodobno, autor donosi i sliku mladih ljudi koji su te studijske godine provodili i između izazova slobode i političke kontrole koja se nad njima nastojala provoditi, o dvojbama ostati ili vratiti se.

S ovom trećom knjigom Polićev autobiografsko-spisalački pothvat pretvorio se u veliku fresku vremena. Svojom akribičnošću, osobnim tonom i pogledom, otvorenošću i ironičnom distancom on je u hrvatskoj književnosti jedinstven.

Do sada izašli svesci:

"Vjetrenjasta klepsidra: 1924-1942." (Durieux 2004)
"Imao sam sreće: 1942-1945." (Durieux 2006)

***

Branko Polić rođen je 24. travnja 1924. godine u Zagrebu. Kao Židov prisiljen je desetak mjeseci djetinjstva i rane mladosti provesti po raznim primorskim pribježištima. Godine 1945. ubrzano svladava gradivo za osmi razred klasične gimnazije, a zatim studira na Sorbonni gdje stječe diplomu profesora francuskog jezika. Nakon povratka, 1948. godine, nastavlja studij engleskog jezika i diplomira na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ubrzo je primljen u kulturnu redakciju Radio Zagreba, postaje kritičar u glazbenom programu, potom urednik muzičko-govorne redakcije. Nakon osnutka Trećeg programa, postaje njegov urednik i komentator sve do umirovljenja, a nakon toga redovni suradnik sve do danas.

Branko Polić susreo se i razgovarao s preko pet stotina reproduktivnih umjetnika, te sakupio fascinantnu dokumentarno-glazbenu građu na mnogim putovanjima koja je kao glazbeni urednik poduzimao.