Karl Rahner - Sveti sat i Spomen na muku

Bolne nevolje zadnjih ratova, koje je trebalo motriti u svjetlu vjere, dale su prigodu mnogim oholim duhovima da optužuju Vječnoga..., ili su mu oduzimali božansku dimenziju. Tako su i u teologiji, osobito pod utjecajem protestantske liberalne teologije, mnogi teolozi Krista motrili pod antropološkim vidom, oduzimajući mu teocentričnu dimenziju, i došli na površinu svojim pogubnim učenjem. Umjesto slobode po Duhu, o kojoj je zborio II. vatikanski koncil, ovi su teolozi propagirali onakvu slobodu koja udaljuje od Boga i vodi u sekularizaciju. Tražili su u ime slobode autonomiju, ukidanje križa, trpljenja, celibata, zapostavljanje duhovnoga života. Pavao VI. ustao je u obranu kršćanskog teocentričnog humanizma.

Pogubni neoarijanizam bio je teži od prvoga arijanizma, jer je nijekao Boga kao ontološko Biće, a time i čovjeka, prema Altizerovoj devizi: "Bog je umro u našem vremenu, u našoj povijesti i u našoj egzistenciji".

Smjelo i odlučno digli su u obranu svoj glas katolički teolozi: Karl Rahner, kardinal Ratzinger, Jean Danielou, Urs von Balthasar, braneći spoznajna načela, etičke vrjednote - slobodu, jer temelj slobode je priznanje Transcendencije...