Tomislav Ivančić - Svestrana izranjenost čovjeka

Svaki čovjek je patnik. Mnogi ne vide stvarnost svoga stanja, jer ih od jasne spoznaje priječe tjelesna zadovoljstva i privremena odsutnost patnje. No, podsjetimo li se samo činjenice da smo na Zemlju ubačeni bez naše privole i znanja, da su nam određeni prostori na Zemlji, sposobnosti, talenti, nacionalnosti, vjera, spolnost, broj godina života, jezik, kultura, bol i nevolje, tada nam bol postaje teža. Čovjek je biološko i antropološko biće te je njegova patnja svestrana i neotklonjiva, događa se ili na tjelesnoj ili duhovno-duševnoj razini. Osim toga, svi se osjećamo krivima, a da nismo osobno nikome ništa skrivili, nego ušli u stanje zla, u „logor smrti“, jer su prvi praroditelji skrivili i prenijeli nam svoju krivnju. Osjećamo da smo na Zemlji u progonstvu, a ne u domovini, osuđeni na smrt a ne oslobođeni za život, da smo nepoznati sami sebi i da ne znamo tko nas je u taj život unio i gdje je vlasnik Zemlje i sudac svijeta.