Grupa autora - Sufizam : povijest, tumačenja i protagonisti

Pored neposrednog povijesnog značaja sufizma za cjelinu islamske civilizacije i njen suvremeni lik, poticaj za sastavljanje knjige koja bi ga nešto integralnije predstavila čitateljima na našem jeziku došao je i iz svijesti o nedovoljnosti izvora informacija koja su im do sada stajala na raspolaganju.
Kulturna javnost na ovim prostorima o sufizrnu je mogla saznati iz književnosti koja mu se povremeno stvaralački okretala. Bez namjere, naravno, da taj složeni fenomen svestranije i cjelovitije predstave, pojedini književnici s ovih prostora su umjetnički snažno i sugestivni) dočarali neke njegove vanjske i unutarnje aspekte. Tako, na primjer, tanana putopisna svjedočanstva Rastka Petrovića iz sjeverne Afrike sadrže vjeran i upečatljiv opis pomamnog derviškog plesa libijskih "marabuta" (Veliki san zauja, 1928.), dočim Ivo Andrić ponire u osjetilnu jezgrenu rnagmu nemogućeg mističnog smirenja (Smrt u Sina-novo/ tekiji}. Zahvaljujući pronicljivim i strpljivim komparativnim studijama Ive Tartaglie (Pripovedačeva estetika, Prilog proučavanju Andrićeve poetika, Beograd, 1979.), otvorene su neslućene mogućnosti "sufijskog čitanja" nekih stranica Travničke kronike i dan je dragocjen putokaz za dalja istraživanja. Na način sasvim prividno drugačiji, ali zapravo s dubokim osjećajem fundamentalnog jedinstva svih tužnih, smiješnih, niskih i uzvišenih, a ponajprije običnih ljudskih stvari, piše o tekijama u Đakoviei i Širazu Zuko Džumhur u svojim neponovljivim Pismima iz Azije. Treba li uopće i podsjećati na Selimovićev roman Derviš i smrt, koji se, poslije surovih iskušavanja, završava osvjedočenjem da je "smrt besmisao kao i život"...