Andrea Gasparino - Sakrament oproštenja : radost i slavlje Boga i čovjeka : razgovori s mladima

Uvijek su je zvati "ispovijed". Taj je naziv bio nepotpun.
Crkva danas želi da se zove "sakrament pokore" ili, još bolje, "sakrament pomirenja", odnosno "sakrament oproštenja".
Riječ "ispovijed" zapravo nije bila potpuna jer je izricala tek jedno obilježje ovog sakramenta. Doista, ispovijed grijeha nije njegova jedina sastavnica. Temeljno je nešto drugo. To je kajanje, pomirenje s Bogom i s braćom.
Ispovijedati svoje grijehe oduvijek je svima bilo teško. Posebice, ispovijedati ih apsolutno iskreno.
Teško nam je ispovijedati svoje grijehe posebice zbog vlastite oholosti, pa ipak nije to još uvijek nešto najzahtjevnije u životu.
Kad bi za brisanje nekog prekršaja bilo dovoljno ispovjediti ga, bilo bi to zapravo nešto jako jednostavno!
Nije dovoljno ispovjediti neki grijeh.
Nije ga dovoljno ispovjediti iskreno i odlučno. To je premalo!
Valja izaći iz grijeha. U tome je problem.
Crkva je uvijek smatrala nužnim isticati dužnost iskrena ispovijedanja teških grijeha. Međutim, kad bi se netko tu zaustavio, onda to još uvijek ne bi bio sakrament.
Srž ovog sakramenta je kajanje, obnova, početak novoga života.