Meinrad Limbeck - Markovo evanđelje

Pitanje identiteta autora Markova evanđelja (dalje Mk) spada medu najčešće raspravljana uvodna pitanja. Do pojave povijesno kritičke metode, pitanje autora nije bilo upitno, nego se oslanjalo na navode i svjedočanstva crkvenih otaca. Budući da autor ovoga komentara M. Limbeck pitanje autora, mjesta i vremena nastanka smatra riješenim, a svjesni smo da rasprave o ovim pitanjima još uvijek traju, potrebno je, radi cjelovite informacije, osvrnuti se na aktualne rasprave.
Autor: Mk ne navodi ime autora, a niti govori u prvom licu (kao npr. Lk 1,3). U traganju za autorom Mk, rasprava se uvijek svodi na bilješku koju spominje biskup PapijaHijerapolski. Papijinu bilješku nalazimo fragmentarno kod liuzebija (usp. Povijest crkve III, 39,15), a ona potječe negdje iz Hadrijanova vremena (117.-138. god. posl. Kr.). Ne smijemo također zanemariti da se i Papija oslanja na Prezbitera Ivana, čije navode prenosi i interpretira. Možemo reći da se ovdje radi o navodima iz »treće« ruke.
Papija spominje Marka kao autora Mk, i to kao tumača (grč. hermeneutes), odnosno Petrova interpreta. Crkveni su oci kasnije ovoga Marka povezali s Ivanom Markom, čija se biografija u Novom zavjetu može dobro rekonstruirati. Ivan Marko potječe iz Jeruzalema (Dj 12,12), bio je Barnabin nećak (Kol 4,10), i neko je vrijeme pratio Barnabu i Pavla na njihovim misionarskim putovanji-ma(usp. Dj 12,12.25; 13,5). Prema Dj 13,13 Ivan Marko se osamostalio i vratio u Jeruzalem. Između Pavla i Barnabe dolazi do sukoba uoči »drugog misionarskog putovanja« radi Ivana Marka, jer Bama-ba je htio da ga povedu sa sobom (usp. Dj 15,37s.). Budući da Pavao više nije prihvaćao Ivana Marka kao suradnika, raziđe se i od Barnabe.