Joseph Colomb - Kateheza životnih dobi

U životu svakog čovjeka postoje razdoblja koja u velikoj mjeri unaprijed određuju i kvalitet njegovog interesa i stupanj njegove prijemljivosti za razne poruke, pogotovu za poruku vjere. Postupnost čovjekovog rasta diktira i postupnost njegovog rasta u vjeri. Nije naime svaka riječ - pa makar ona bila i prava - dobro došla, ako nije došla u pravo vrijeme. Dobro prostudirati to vrijeme i pronaći za nj odgovarajuću pravu vjersku riječ, to je kateheza životnih dobi. A te životne dobi, koje su za katehezu zanimljive, ne poznaju samo dječaštvo, pubertet i mladenaštvo, one za J. Colomba započinju u vremenu prije rođenja i protežu se sve do u duboku starost. Kateheza je upućena svakoj životnoj dobi, jer čovjek svake dobi stoji pred svojim Bogom kao onaj koji raste i koji - treba da raste.

No, ljudi se ne dijele samo na djecu, mlade, odrasle i stare; postoje i mnoge druge podjele i razlike među ljudima koje katehezu stavljaju pred posebne zadatke, kao npr. razlika u mentalitetu i sl. Ako ne postoji "čovjek kao takav", ne postoji ni "dječak kao takav", niti "djevojka kao takva" itd. Kateheza, koja je usmjerena na vjeru kao osobni čin, ne može zanemariti sve ove prirodne ili prirođene odrednice koje uvelike usmjeruju osobnost svakog čovjeka. Međusobna uvjetovanost pojedinca i društva - mentaliteta pojedinca i društvenog ozračja - uvjetuje i katehezu u njezinoj didaktici. Vjera je bitno odgovor na već postojeći osobni i društveni govor koji se ne smije kao poznat pretpostavljati, nego ga se mora slušajući upoznavati. Budno slušanje toga govora, to je ona antropološka, psihološka i sociološka dimenzija ovog djela koja ga čini prozirno iskrenim, intelektualno poštenim i vjerski zauzetim. J. Colomb u svojoj katehezi ne izbjegava ni ateizam, ni laiciziranost, ni osamljenost i iskorijenjenost suvremenog čovjeka. Ne samo da naš autor polazi od živoga Boga nego s tim živim Bogom on želi doći i do živoga čovjeka koji je raznolik, mnogostrano uvjetovan, različito motiviran; različit i u svojoj sreći i u svojoj nesreći. Ima taj živi čovjek i svoju svijest i svoju podsvijest; ima svoju donekle poznatu prošlost, nejasnu sadašnjost i nesigurnu budućnost; ima svoje želje i svoje mogućnosti koje su s tim željama često u raskoraku; ima svoj krik ushita, ali i krik - bola. A sve to je "govor"; prilično artikulirani govor, kojega J. Colomb pažljivo - rekli bismo čak i skrupulozno - sluša i prati, kako bi i njegov odgovor kroz katehezu potaknuo katehizanta Bogu na razgovor.

Kateheza je u službi čovjeka koji želi sve dublje otkrivati Boga, a ona nije moguća ako katehetičari kontinuirano ne otkrivaju i samoga čovjeka. Velik dio toga posla za nas je obavio J. Colomb i ovim nam djelom omogućio da se njegovim spoznajama okoristimo.