Hrvojka Mihanović-Salopek - Iz duhovnog perivoja

Oblik propovjedništva možemo usporedno pratiti kao izraz pasto-ralno-vjerskog i književnoumjetničkog govorničkog nadahnuća.
Prvobitni pojam propovijedi dolazi od grčke riječi kerygma (u prijevodu — glasnik), što znači govorom navještati evanđelje kao kršćansku poruku. U latinskom jeziku razvila se bogata terminologija pojma propovjedničkog izraza: oratio, ars concionandi, arspraedi-candi, postila, homilia, rhetoricaecclesiastica. Naziv oratio, koji je prvotno označavao pojam govora izrečenog po pravilima govorništva, preuzima značenje molitve, te se umjesto njega u latinskom javlja termin praedicatio u smislu govornog tumačenja vjerskih i evanđeoskih istina. U hrvatskoj crkvenoj književnosti presudni jezični trag je ostavio upravo latinski naziv praedicatio od kojega su se razvili hrvatski nazivi: predika, pridika, prodeka, prodečtvo, pripovijedanje, povidanje, propovijed. Pojam propovijedanja nastalog od identičnog latinskog značenja, praeđicatio označava »prvo naviještanje, oglašavanje Evanđelja onima koji ga nisu čuli, ali ujedno ono sadrži i katehezu i homiliju, tj. produbljavanje navještaja vjere, izvođe¬nje moralnih normi i proglašavanje i hvaljenje Božjih djela, te poticanje na osobni moralni angažman.«