Ilaria Morali - Henri de Lubac

Za opisivanje teološkog lika Henrija de Lubaca čini se da je najbolji izraz katolički duh. Odgojen u školi otaca i velikih srednjovjekovnih teologa, umio je, naime, otvoriti teologiju svoga doba istraživanju onoga što je Bog stavio u čovjekovu strukturu i, prema tome, u temelje kultura i religija. Ako je Bog besplatno čovjeku namijenio vječno blaženstvo, mora se uočiti da u čitavoj stvarnosti postoje konvergentna gibanja, usprkos iskustvu zastranjenja i podjela. Zadaća je teologije razlučiti ta gibanja, iznijeti ih na vidjelo crpeći nadahnuće iz življenog kršćanstva, ali i iz duhovnih strujanja koja se povlače kroz povijest čovječanstva. Slijedom tog shvaćanja nimalo ne čudi to što se kod tog isusovačkog teologa, kojega je H. U. von Balthasar nazvao crkvenim ocem naših dana, nalaze studije koje pionirskim duhom istražuju povijest doktrina, budizam, milost, ateizam, kao i studije napisane u obranu subrata Teilharda de Chardina. Katolički duh ne može posvuda ne otkrivati klice istine, upravo polazeći od istine koju je primio na dar u objavi. Ovaj kratki prikaz De Lubacove teologije sastoji se od pet cjelina; prve i uvodne koja je čisto povijesnobiografskog karaktera, zatim tri koje su usko teološke naravi te posljednje u kojem će biti iznesena ključna promišljanja.