Krešimir Šego - Gospina šaputanja : Međugorje najljepša pjesan našega vremena

O događajima u župi Međugorje napisane su mnoge knjige s teološkog, medicinskog, psihološkog, religiozno-filozofskog..., a malo s književnog stajališta. Jednu takvu objelodanio je veliki hrvatski pjesnik Krešimir Šego. Rodivši se, živeći i radeći u župi Međugorje svoja iskustva toga života i ukazanja Kraljice mira skupio je u izvrsnoj zbirci ogleda na radost čitatelja i bogatstvo književnog izričaja o ovim zbivanjima.

Nije lako govoriti o onome što nam je šestero nekadašnje djece reklo da samo oni vide. Da bi se to moglo, potrebna je najprije vjera. Pisac je ove knjige ima u dovoljnoj mjeri, kako to pokazuju ispisani ogledi. Naravno ne može se pokušavati glumiti vidioce, nego opisivati ono što se od početka ukazanja 1981. pa sve do danas više manje vidljivo događa oko Brda ukazanja, Križevca i crkve sv. Jakova. Oko ova tri mjesta sadržana je međugorska poruka koja kasnije otječe različitim pravcima. Nema li se vjere, koja uronivši u Boga uranja i u ono što on čini na ovoj zemlji, sav pokušaj opisivanja međugorskih događanja svodi se na obični senzacionalizam. Zbog toga je potrebno svakodnevno bdjeti oko svoje vjere i moliti se svome Bogu, poručuje nam pisac dvama molitvama kojima počinje i završava knjiga. Druga velika poteškoća za pisanje jedne ovakve knjige jest vrijeme u kojemu živimo. Na jednoj strani teologija stidljivo govori o ovakvim događajima, a na drugoj civilizacija u kojoj živimo pokušava potpuno odbaciti govor o Bogu i takav stav proglasiti suvremenim i naprednim. Pisac zahvaljujući spomenutoj svojoj vjeri izbjegava zamci i svjesno je »nesuvremen« i »nazadan«.